Iako je najava revizije pretvorbe i privatizacije uz kažnjavanje onih koji su s blagoslovom politike opljačkali hrvatske tvrtke bila udarni predizborni slogan vladajuće koalicije, premijer Ivica Račan nedavno je priznao da njegov kabinet neće ispuniti obećanje. Novi je rok za okončanje revizije 2005. godina. Vlada u međuvremenu poduzima poteze, koji oduševljavaju raznorazne tajkune, što su se besramno brzo obogatili i potom uništili brojne tvrtke, koje su ostale na vjetrometini stečajne politike, još jednom velikom neuspjehu Račanove ekipe.

Porezni paket koji Vlada dostavlja Saboru, a u kome stoji da bi se nelegalno bogaćenje moglo legalizirati ako se novopečeni bogataši jednokratno oporezuju, bez obzira na to hoće li ga parlament usvojiti, daje za pravo svima onima koji odavno tvrde da se pljačka gospodarstva nikada neće sankcionirati. Vladin je paket priznanje države da je nemoćna sankcionirati pljačku, obećanje pljačkašima da će, umjesto da završe u zatvoru, biti nagrađeni i potvrda o potpunom besmislu revizije pretvorbe i privatizacije. Revizija najveće pljačke u hrvatskoj povijesti, kako je neki zovu, ionako neće biti provedena, a uz to i nema jasan cilj - da se barem dio ukradenog vrati, što bi joj trebao biti pravi smisao.

Koliko je besmislena i promašena najava o odgodi okončanja revizije pretvorbe i privatizacije kao čina koji bi radnicima za nekoliko godina posvjedočio da su moralni pobjednici, zorno se može vidjeti na primjeru splitskog Jadrantekstila u stečaju. Nekoć jaka tvrtka, koju je kao i dobar dio splitskoga gospodarstva zla sudbina ostavila na nemilost politici, Miroslavu Kutli i Globus-grupi, pokazuje koliko je u kontekstu neizvedivosti revizije pretvorbe pridonijela i katastrofalno loša stečajna politika "potpomognuta" sporošću pravosuđa i potpunom indiferentnošću države da barem pokuša ublažiti tragikomična događanja u gospodarskom teatru.

Iako su bivši radnici Jadrantekstila, kojima su se pridružili i vjerovnici zagrebački Tisak i splitski Koteks, tužili Zagrebačku i Dubrovačku banku, koje polažu pravo na odvojeno namirenje, a parnični dio Trgovačkog suda u Splitu presudio u njihovu korist, to nije spriječilo Stečajno vijeće istoga Suda da donese odluku o prodaji robnih kuća. Banke ne mogu prodavati robne kuće, ali to radi Jadrantekstil po zakonu kako bi se namirili vjerovnici, a uprihođeni novac ionako će stajati na računu dok se ne okončaju sudski postupci, glasilo je službeno obrazloženje. Ono ne bi bilo tragikomično ako se ne bi znalo da je Sud rješenje o prodaji robnih kuća Prime-Stande i Prime-Grad donio na osnovi odluke sedmeročlanog Odbora vjerovnika Jadrantekstila u kome su i predstavnici — tuženih banaka. Odbor je, primjerice, glasovao sa 4 naprama 3 za prodaju Prime-Grad s tim da su dva glasa "za" bila — od Zagrebačke i Dubrovačke banke!