Što god pojedini koalicijski čelnici govorili o terminima parlamentarnih izbora, sigurno jest da su pripreme za njih u punom tijeku. Savjetovanje SDP-a u Tuheljskim Toplicama upravo je i imalo jedini cilj upozoriti na prepoznatljivije poteze koje bi sljedećih mjeseci moralo povlačiti stranačko vodstvo, a samim tim i Račanov kabinet, kako bi osvojilo i drugi mandat. HSS, njihov glavni partner, politički je pritisak usmjerio na proračun za 2003. godinu, čije bi mu nerealno uvećane poljoprivredne stavke trebale osigurati masovnu potporu toga dijela biračkog tijela.

Manje koalicijske stranke, među kojima je trenutačno najglasniji LS, na različite načine prijete onim najvećima, u čemu bi najveću težinu imalo odbijanje potpore prijedlogu proračuna jer su svjesne da im najave svođenja Hrvatske na jednu izbornu jedinicu u novom izbornom zakonu vjerojatno zatvaraju saborska vrata. U istoj je poziciji i njihov neformalni saveznik IDS, čiji su glasovi također nužni za izglasavanje parlamentarnih odluka. HNS, pak, svoj identitet pokušava ojačati u suprotstavljanju zagrebačkom SDP-u, s kojim neurotično dijeli vlast, svjestan da im ukupni izborni uspjeh ponajviše ovisi o rezultatima u hrvatskoj metropoli.

Unatoč suprotstavljenim interesima, sve ih povezuje osjećaj da su prevarene i grubo zakinute te da netko drugi ubire rezultate njihova djelovanja. Ta je nevjerojatna množina frustracija čak najuočljivija u redovima SDP-a. Većina je aktivista vladajuće stranke duboko uznemirena stanjem u vlastitim redovima. Neki, štoviše, situaciju na terenu smatraju gotovo beznadnom, držeći kako je to posljedica činjenice da premijer Račan stalno popušta "nezasitnim partnerima", dok se Vladini neuspjesi bilježe samo na njihov račun. Problem je u tome što se većina tih nezadovoljnika ne usudi to izravno predbaciti svom predsjedniku. Tomčićeva je stranka frustrirana, pak, spoznajom da o nizu pitanja odlučuju isključivo SDP-ovi kadrovi, a da javnost to doživljava kao zajedničku odgovornost. Ostali koalicijski partneri gotovo su izbezumljeni osjećajem da ni o čemu ne odlučuju i da služe samo za dizanje ruku. Zato i jest najčudnovatije što takva koalicija uopće opstoji.