Ako zbog ičega treba skinuti kapu dolje SDP-u i HSS-u kada je njegovanje njihovih međusobnih odnosa u pitanju, onda je to jamačno dosljednost da u pravilnim vremenskim intervalima obavijeste javnost kako su im odnosi i opet zategnuti i kako će zbog podmetanjima s one ili ove strane biti nužno sjesti za stol i vidjeti što i kako dalje, sve naravno u interesu Lijepe naše.

Dojam je da su samo dva prava razloga za vikend groznicu predsjednika Tomčića izazvanu šank razgovorima esdepovaca i novinara u Tuheljskim Toplicama, kao i za SDP-ovu potrebu za šank brifiranjem sedme sile - jednome je ime proračun, a drugome izbori, svejedno jesu li uranili ili dolaze u redovito doba. Proračun je HSS-u vazda bio bitan, poglavito one njegove stavke u kojima se dijeli novac selu i seljaštvu, dakle tradicionalnom biračkom tijelu HSS-a, baš kao što je SDP vazda baš na toj stavci volio biti škrt. A proračun je pred zastupnicima baš ko za vraga ovih dana idelan da se na njemu vježba vlastita jakost, traže putovi za koju kunu više te testira dokle se to može navlačiti partnerski konopac, a da ne popuca. Narodski rečeno, magarac tko ne ušićari štogod, pri čemu definitivno nitko nije bez masla na glavi.

Ako, pak, nije u igri novac, onda jest poruka biračkom tijelu. Očito je da malo tko i na nekim budućim izborima zapravo može ušićariti lavinu novih glasača i da je svakoj stranci ponajprije skrbiti se dobro za staro članstvo. Da bi se pak staro članstvo osjećalo paženim i maženim, nije na odmet zategnuti kadikada, ne bi li se, primjerice, pokazalo da neme i nikada neće biti bliskosti između centra i ljevice štogod se nama činilo. Prostor za manevar svake vrste u nas je jednostvano dobro došao, a kada ste u vladajućoj koaliciji, najpametnija je taktika - očito je već sada - biti što dalje od onoga koji će na koncu za sve što nam se događa biti odgovoran. Odgovornost je dobrodošla samo kad ima veze s uspjesima, a kada se o neuspjesima govori, onda je bolja biti po strani. Baš zato, za neke buduće koalicije, trude se partneri stvoriti u javnosti image kako nije sjedenje u koaliciji bilo uvijek med i mlijeko i kako su baš oni upozoravali ove druge na učinjene propuste.

Dalo bi se tu, naravno, razgovarati i o nepromišljenoj bahatosti članstva u obje stranke, jednih koji zaboravljaju da su u koaliciju ušli zajedno s još tri stranke pa tek slijedom događaja postali najvažniji SDP-ov partner, i drugih koji začudo zaboravljaju da bi im se, htjeli ne htjeli, bez HSS-ove potpore odavno sve raspalo. No, da nema smisla filozofirati i ne treba biti zabrinut otkrio je i opet famozni "dan poslije". Priča kaže da je samo jedan telefonski razgovor dvojice čelnih ljudi dviju najjačih stranaka vladajuće koalicije razriješio sve dileme, a kad se Račan i Tomčić dogovore, nema te sile, niti bure koja bi njihove dogovore mogla dovesti u pitanje. Još jedna bura u čaši vode?! Jamačno, bura i lagano opipavanje pulsa kao zalog budućnosti. Samo, koliko još bura staklo te čaše može izdržati!?