U zemlji u kojoj bjegunac od policije može biti heroj sasvim je normalno da i admiral koji svečano poruči da "priznaje sve institucije vlastite zemlje, državnu Vladu i sve međunarodne institucije" bude jednoglasno proglašen časnim časnikom i junakom pravne države. Admiral Davor Domazet Lošo dobio je od haaških tužitelja poziv na saslušanje i na njega se odazvao. Hrvatska javnost složno se digla na noge. Zamislite, jedan hrvatski državljanin, pa još i časnik, javno je rekao da će razgovarati s tužiteljima i uzvišeno poručio da kao "admiral mora obraniti vlastitu čast". Jasno, Domazet se time prije svega "osvetio" generalu Bobetku koji ga je u nedavnom intervjuu Globusu optužio za prikrivanje zločina u Medačkom džepu. Dok Bobetko odbija primiti optužnicu iz Haaga držeći sve hrvatske građane kao taoce vlastite taštine, admiral Domazet krenuo je drugim putem: on je odjednom legalist, domoljub, siguran u svoju nevinost i nadasve spreman na glancanje vlastite veličine.

Točno je da je psihologinja Mirjana Krizmanić nedavno ustvrdila da su pravi hrvatski heroji umirovljenici koji plaćaju račune, ali proglasiti Domazeta herojem zato što priznaje hrvatsku državu doista graniči s ludošću. Po toj logici, heroji su vozači koji plaćaju kazne za krivo parkiranje, ljudi koji prelaze cestu preko označenog prijelaza, plaćaju poreze i služe vojsku. Ali ne, naš heroj je čovjek koji javno kaže da priznaje hrvatsku državu i sve njezine institucije.

Čemu nas uči cijela ova pompa oko Domazeta Loše? Ničemu, osim što nas ponovno podsjeća da je Hrvatska zemlja drastično iskrivljenih kriterija. Jedan general je u bijegu, drugi se nakon mjesec dana odmetništva na jedvite jade predao, treći se zabarikadirao u svojoj kući, a sada se ukazuje admiral koji priznaje institucije. Normalno, istoga trenutka zaradi pljesak javnosti, zahvalnost premijera Račana i čestitku predsjednika Mesića koji je nedavno tog istog admirala umirovio zbog pučističkog pisma dvanaestorice generala.

Znači, normalno je da netko krši zakon. Nije normalno da ga poštuje. Uobičajeno je da neki osumnjičeni časnik javno odbije ustavni zakon o suradnji s Tribunalom u Haagu, neprirodno je da postupi u skladu s njegovim odredbama. Prihvatljivo je da ratni veterani predsjednika države proglase državnim izdajnikom i pozovu na njegovo svrgavanje, a svi skoče na noge čim jedan od časnika kaže da priznaje institucije i Vladu hrvatske države.