Vjesnik: 13. 11. 2002.
Je li KOS imao ljude u hrvatskoj vlasti?
ZAGREB, 12. studenoga - Svjedočenje bivšeg operativca Kontraobavještajne službe JNA Mustafe Čandića na haaškom procesu protiv Slobodana Miloševića potvrdilo je upletenost te službe u destabilizaciju Hrvatske početkom devedesetih, ali i podsjetilo na mogućnost da su neki špijuni KOS-a ostali u hrvatskoj vlasti.
U sklopu operacija »Labrador« i »Opera« KOS je, u kolovozu 1991., minirao zajedničku židovsku grobnicu na Mirogoju, a planirana je i teroristička akcija na zgradu Židovske općine u Zagrebu, posvjedočio je Čandić. Opisao je i dosad manje poznat događaj s početka devedesetih, kad je KOS organizirao sabotažu na pruzi kod Vinkovaca, da bi je pripisao nalogu tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Govorio je i o akcijama organizacije »Opera« koja je na srbijanskoj državnoj televiziji puštala snimke Hrvata stradalih u Slavoniji, prikazujući ih kao srpske žrtve hrvatskih zločina. Čandić je, među ostalim, opisao i kako je 1991. krivotvoren telefonski razgovor Antona Tusa, načelnika Glavnog stožera ZNG-a i Mile Dedakovića, zapovje
dnika obrane Vukovara, prema kojem ispada kako je Tus Dedakoviću rekao da mu ne može osigurati naoružanje za obranu i da se snađe kako zna.Čandić o akcijama »Labradora« i »Opere« ne govori prvi put pred sudom. On je bio i svjedok optužbe protiv Radenka Radojčića, jednog iz grupe »Labrador« kojem se u Hrvatskoj počelo suditi još 1994. Neki su članovi »Labradora«, većinom u odsutnosti, 1999. u Zagrebu osuđeni na zatvorske kazne, a Radenko Radojčić je oslobođen u nedostatku dokaza.
Zanimljivo je da se Radenku Radojčiću i Slavku Malobabiću, kojima je suđenje u Hrvatskoj za organizaciju »Labradora« započelo 1994., u proljeće 1992. sudilo u Beogradu, također zbog djela koje su počinili kao pripadnici »Labradora« i »Opere«. Srbijanski je tisak tada krenuo u obračun s »Labradorom« i »Operom«, zaključujući da su te operacije zapravo »kukavičja jaja« generala Antona Tusa kojima je trebalo kompromitirati JNA.
U jeku tih rasprava, u Beogradu je u svibnju 1992. smijenjen general Aleksandar Vasiljević, glavni šef KOS-a. On je krajem osamdesetih započeo ostvarivati plan »Proboj« prema kojem se JNA srbizirala, a Srbi u Hrvatskoj i BiH počeli naoružavati iz skladišta savezne vojske. Vasiljević je nakon smjenjivanja čak neko vrijeme proveo u zatvoru.
Nezavisni su analitičari tada procijenili da je Milošević smijenio Vasiljevića nakon posla obavljenog u Hrvatskoj, bojeći se da bi mu, svojom snažnom mrežom u vojsci, mogao zasmetati u provođenju ratnih planova u Bosni. Suđenje Miloševiću prekinuto je u utorak, zbog optuženikova lošeg zdravstvenog stanja, baš kad je trebao svjedočiti vrlo važan svjedok C-036 zaštićena identiteta. On je trebao svjedočiti u nazočnosti odvjetnika, jer bi uskoro protiv njega mogla biti podignuta optužnica za ratne zločine.
Haaško je tužiteljstvo lani, objavljujući optužnicu protiv Miloševića za zločine u Hrvatskoj i BiH, potvrdilo da je pod istragom 15 ljudi koji su u optužnici navedeni kao pripadnici »zajedničkog zločinačkog pothvata«, čiji je cilj bilo etničko čišćenje okupiranih područja Hrvatske i BiH. Među njima je spomenut i bivši načelnik KOS-a Aleksandar Vasiljević.
Jedan navod iz Čandićeva svjedočenja zaslužuje posebnu pozornost i možda je ključan za objašnjavanje zavrzlama kad je riječ o pokušaju rasvjetljavanja djelovanja KOS-a u Hrvatskoj početkom devedesetih. Čandić je rekao da je Kontraobavještajna služba imala jaku doušničku mrežu u bivšoj Službi državne bezbednosti Hrvatske, te među dužnosnicima HDZ-a. Ta se izjava poklapa s onim što je u srpnju 1992. u »Globusu« izjavio Anto Nobilo, tada zamjenik okružnog javnog tužitelja u Zagrebu, koji je u jesen 1991. trebao procesuirati uhićene iz skupine »Labrador«.
»Riječ je o 16 agenata srpske kontraobavještajne službe, većinom otkrivenih među funkcionarima i djelatnicima hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova. Međutim, tijekom istrage koja je trajala nekoliko mjeseci pojavljuje se neka vladina komisija za razmjenu zarobljenika, koja preko Ministarstva pravosuđa dolazi u zatvor i izvodi sve uhićenike iz grupe »Labrador«, rekao je Nobilo.
Zatim je pojasnio zašto je time nastala šteta za Republiku Hrvatsku: »Istraga nije bila završena i, što je najvažnije, u prvom krugu hapšenja u ruke sudske vlasti dospio je manji broj ljudi iz skupine "Labrador". Iz tjedna u tjedan, možda najkvalitetnijim istražnim postupkom u kojem sam ja ikada sudjelovao, krug uhićenika se širio. Dolazili smo do fantastičnih podataka... Tijekom istrage ulazili smo u sve više i više političke krugove, otkrivajući stalno nove pripadnike Kontraobavještajne službe uvučene u strukture naše vlasti. Odvođenjem uhićenika istraga je prekinuta, istražitelji nisu došli do kraja posla, a nisu otkriveni svi koji su mogli biti otkriveni...«.
Nobilo je odgovornima za puštanje iz zatvora uhićenih špijuna proglasio tadašnjeg ministra pravosuđa Bosiljka Mišetića i javnog tužitelja Republike Hrvatske Željka Olujića.
Željko Peratović