NOVI IZBORI NEĆE NIŠTA BITNO PROMIJENITI U ODNOSIMA NA POLITIČKOJ SCENI

Da su prije gotovo tri godine Ivica Račan, Dražen Budiša i Zlatko Tomčić pristupili izborima "svak za sebe", te da je tada vladajući HDZ pripravio novi izborni zakon kojim bi se de facto zabranilo predizborno koaliranje, vrlo je sigurno da do nikakve promjene vlasti u Hrvatskoj tada ne bi došlo. Ono što se sada u Hrvatskoj, već zahvaćenoj novom predizbornom groznicom, događa, upravo simulira spomenuti scenarij. Istovremeno, na djelu je atomizacija oporbenih stranaka koje se ufaju u preuzimanje vlasti, kao i priprava opet novoga izbornog zakona kojim bi sadašnji vlastodršci željeli cementirati postojeću vlast.

No, kao i uvijek u političkom životu, nije realno očekivati da će se postići planirani maksimum (maleni članovi vladajuće koalicije teško da će potpisati svoj neulazak u Sabor). Kao što niti prije tri godine HDZ nije više imao dovoljno realnog i praktičnog manevarskog prostora da beskrupulozno kapitalizira svoju političku i vlastodržačku svemoć, nije realno da će to ovoga puta uspjeti i trenutačno glavnom političkom protagonistu u Hrvatskoj, SDP-u.

Onakvo blokovsko zajedništvo urodilo je plodom, budući da su birači nagradili političare koji su, nakon godina i godina neuspješna, pojedinačnog stranačkog "veslanja", tada, barem na riječima, zračili novim optimizmom, mogućnošću dogovora različitih stranački i ideološki profiliranih političkih snaga u Hrvatskoj, usmjerenih ka osvajanju većinske vlasti. Sada, izgledno je, današnji pretežiti vlastodršci streme usvajanju "inženjerijskih" rješenja kako bi nesmetano produžili svoju dominaciju. Zasada, takav scenarij ima još dobre izglede za uspjeh! Nastavi li se sada prisutno atomiziranje hrvatske oporbe, možda čak i bez značajnije promjene (eksplicitna zabrana predizbornog koaliranja) izbornog zakona, sadašnje dominantne političke snage u Hrvatskoj imaju izgleda sastaviti i iduću vlast.

U primjeni je ovdje kombinacija sustava koji je uspješno provodio HDZ - raditi svim silama kako bi se smanjila mogućnost pojedinačnog jačanja oporbenih stranaka, raznim metodama poraditi na svađanju taština oporbenih stranačkih prvaka, proizvoditi i potpomagati što je više moguće unutarstranačkih sukoba unutar političkog vodstva oporbe, sve do osnivanja satelitskih tvorevina predvođenih izbjeglim ili prognanim liderima. Istovremeno, valja raditi na proračunu novog izbornog zakona, najviše odgovarajućeg, naravno, postojećoj političkoj nomenklaturi.

Jedan od najzaslužnijih političara za trećesiječanjski uspjeh politike "novog kursa" Dražen Budiša uspješno je protjeran i svršio u oporbi. Njegov HSLS više no uspješno je atomiziran, a uslijedilo je osnivanje još pokoje liberalne stranke. Prije više od pola godine najžešći oporbeni prvak, HDZ, u trenutku kada je opet postao najjačom političkom strankom u Hrvatskoj, vrlo je uspješno doživio svoju novu atomizaciju i raskol, koji se i dalje provodi, čak s još većom žestinom. Rezultat - gubljenje moguće biračke podrške i HSLS-u i HDZ-u. Te stranke sada ostvaruju, barem sudeći prema anketama, manji od očekivanih rezultata. Kada bi postojala korelacija s "trećesiječanjskim receptom", oporbene bi snage u Hrvatskoj već trebale imati čvrsto zacementiranu koaliciju, kao i međusobno dogovorene pozicije. Ovako, sada se čak još uvijek ne zna tko sve spada u oporbu, a kamoli da bi postojali neki "opipljiviji" i realniji planovi predizbornog povezivanja, iliti savezništava s nekim od nezadovoljnih članova sadašnje vladajuće koalicije. Sadašnji politički akteri, naprotiv, čvrsto tvrde kako im ne pada napamet predizborno koalirati, nego tek postizborno.

Ako će birači po istom receptu pristupiti izborima kao i prije gotovo tri godine, realno je očekivati kako će oporba, zbog nejasna savezništva i atomizacije, dobiti realno manje glasova od mogućeg. Uslijedi li nakon toga relativnog neuspjeha frustracija činjenicom da nisu ostvareni očekivani "prevratnički" rezultati, slijedit će samo nove svađe, ali i vjerojatni pokušaji da se, makar i pod manje vrijednim uvjetima, "utrpaju" u pobjednički vlak i - posao je obavljen!

Jesu li stoga u pravu oni oporbeni prvaci koji sada tvrdoglavo smatraju da će i sami, svojim i snagama očekivane podrške "svojih" birača, uspjeti požnjeti dovoljno uspjeha na idućim izborima? S obzirom na već tradicionalno velik broj neopredijeljenih birača, moglo bi se, naprotiv, dogoditi da uspjeh bude manji, da znatan dio oporbe uopće ne uspije prijeći izborni prag od 5 posto podrške birača, te da se tako veliki broj "palih" glasova prelije poziciji umjesto opoziciji.

Vrijedi li tvrdnja da je istina uvijek u sredini, odgovor je i ovoga puta jasan. No, činjenica nepostojanja čak niti u naznakama "blokovskog" okupljanja oporbene alternative, kao i činjenica njihove velike međusobne posvađenosti i konkurentnosti, daje, zasada za pravo onim analitičarima koji od idućih izbora u Hrvatskoj i ne očekuju veće promjene u sastavljanju budućeg vrha vlasti. Naprotiv, postane li uskoro vidljiva klica jasnijeg predizbornog povezivanja oporbenjaka, šanse da promjene ipak nastupe bile bi puno izglednije. U Hrvatskoj gotovo svi misle kako mogu biti dobri političari, kao uostalom što i u nogometu postoji uvijek veliki broj "najboljih" selektora, ali tek će se prilikom izbora vidjeti tko ima - bolje inženjere.