Pred vilom obitelji Bobetko na Tuškancu jučer su cijelog dana cupkali grozdovi novinara – čekali su neslužbeno najavljeno prebacivanje optuženog generala u bolnicu. Pouzdani izvori tvrde da je premijer Račan za tu soluciju pridobio Andriju Hebranga, a njegov utjecaj navodno je obavio sve ostalo. Da se nešto sprema moglo se zaključiti već po činjenici da pred Bobetkovom kućom »kestenjara« jučer nije bilo. Kuhalo je i na Markovom trgu, u Saboru i Vladi. Ali najavljena premijerova izjava bez objašnjenja je otkazana. Hoće-neće igra se nastavlja.

Manevarski prostor oko generala Janka Bobetka sve je uži. I njemu osobno i Vladi koja se za njega zauzela, stavljajući na kocku i nacionalne interese. Hrvatskoj je iz svijeta jasno rečeno da problem optuženog generala mora riješiti, da je opstruiranjem haške optužnice dovela u pitanje ne samo svoje približavanje zapadnim integracijama, nego je moguće i obustavljanje materijalne pomoći, Europske unije, ali i drugih svjetskih centara. Sasvim je izvjesno da odluka Žalbenog vijeća Haškog suda ne može ići na ruku zahtjevima Račanova tima. Ustavni je sud, očekivano, potvrdio legitimnost oslobodilačkih operacija, ali je potvrdio i nadležnost Haškog suda u slučaju Bobetko, pa iako Vlada izjavljuje da je njegovim mišljenjem zadovoljna, od najavljenog traženja ocjene ustavnosti haške optužnice ništa nije ostalo.

Izjava admirala Domazeta da će se, naravno, odazvati haškom pozivu također ne ide na ruku Bobetkovim manevrima. Prvo, svojom spremnošću da se, poštujući državne zakone i međunarodne obaveze Hrvatske, pojavi pred Haškim sudom, Domazet je kao nečasno i kukavičko prokazao Bobetkovo odbijanje da se suoči s vlastitom odgovornošću. Drugo, admiralovo svjedočenje po generala može biti vrlo neugodno. Za razliku od Bobetka, koji je Domazeta po medijima optuživao za ratni zločin, admiral će svoju priču ispričati haškim istražiteljima. Sve u svemu, podrška javnosti optuženom generalu značajno se stanjila, pa danas čak i njegovi prijatelji, koji su jasno i glasno prijetili oružjem i pobunom, vide da mu je bolnica jedini izlaz. Sada je to već pitanje sati.

Kad se to i dogodi, premijer će nesumnjivo objaviti veliku pobjedu svoje strategije i svoga, kako se već pohvalio, osjećaja za tajming. Ali zdravstveno stanje starog i bolešću teško načetog generala otpočetka je bio jedini argument koji ga je realno mogao spasiti od haškog suđenja. Umjesto da se odmah uhvate tog jakog razloga, i Bobetko i Vlada nisu ga htjeli koristiti sve dok nisu lupili glavom o zid. General se prvo junačio, odbijajući priznati nadležnost Haškog suda, sve dok ga i Ustavni sud u tome nije demantirao. Svoje najjače oružje, podršku javnosti, također je potrošio, najviše zbog vlastitog krajnje sebičnog ponašanja. Očekivao je i pozivao da sva Hrvatska stane iza njega, on za Hrvatsku nije bio spreman ni otići u bolnicu.

Vladi također ostaje da napravi ono što je trebala uraditi prije mjesec i pol dana, kada je optužnica protiv Bobetka stigla u Hrvatsku. Ostaje joj i da pokuša pokupiti mlijeko koje je svojim antihaškim ritanjem u međuvremenu prolila. Za optuženog je kupila nešto vremena, ali ga je preskupo platila vremenom upropaštenim za Hrvatsku. Istina, danas svi jedva čekaju da se general već jednom prebaci u bolnicu, ali je zemlja u međuvremenu, zbog nepotrebnog sukoba s Haškim sudom, vraćena tamo gdje je bila prije tri godine.