Čitajući ovih dana u novinama dijelove izvješća Državnog ureda za reviziju o kontroli poslovanja 32 korisnika državnog proračuna u 2001. godini (čitaj: o trošenju novca poreznih obveznika), građani Hrvatske konačno su dobili razlog za veselje. Kako i ne bi kad su rezultati ove osme po redu godišnje provjere pokazali značajan napredak u racionalnom ponašanju državne administracije. Zamislite samo, za prošlu su godinu čak četiri ministarstva, dva državna zavoda i HBOR, dakle sedam državnih tijela, dobili pozitivnu ocjenu revizije, dok samo onih preostalih 25 nije. A još prije koju godinu revizori nisu uspijevali pronaći niti jedno državno tijelo koje novac troši po slovu zakona i po pravilima racionalnog gospodarenja. Doista, velik uspjeh!

Takav zaključak, koji teško vrijeđa zdravu pamet i elementarni osjećaj za pravdu, gotovo da se sugerira kroz formulacije kako je, eto, "nepravilnosti ipak sve manje", ali i kroz "represivne" iskaze revizora tipa: "Ministarstva i državni zavodi su upozoreni na propuste, pokajnički su prihvatili izrečene kritike i obećali su da ubuduće greške neće ponavljati". Dakle, nema mrdanja, uhvaćeni u nezakonitom ili neplanskom tramakavanju i rasipanju poreznog novca dobili su svoje. "Ne, ne to više činiti", kazala im je državna revizorica Šima Krasić. "Neću više, evo obećavam", skrušen je uhvaćeni "zloćko" i - gotova priča! Nema kaznenih prijava, nema ni prekršajnih, nema udaranja po džepu odgovornih, nema ostavki iz moralnih razloga, nema ni iznuđenih zbog očuvanja stranačkog ugleda..., nema ničega.

Točnije, ima nečega. Ima naših zabezeknutih pogleda i osjećaja da nas netko odozgo stalno pravi telcima, ali kako to radi bahato i bez pardona, mi sve to nekako odšutimo, misleći da možda tako treba i biti. Znate već - politika je kurva, a nalaz revizije samo još jedna potvrda da smo to dobro zaključili. Vraga jesmo! Upravo je takav fatalistički stav temelj da nas naši vrli političari, koji nam stalno trube o potrebi štednje, odgovornosti i racionalnosti, nastave nekažnjeno praviti dvopapkarima.

Spomenimo samo neke primjere takve rabote iz nalaza revizije: bez provedbe zakonom obveznog javnog natječaja nabavljani su razni uređaji i naručivane usluge po cijenama znatno višima od tržišnih; novci planirani za izvršenje rješenja građevinske inspekcije iskorišteni su za kupnju automobila; s vlastitim zaposlenicima sklapani su ugovori o djelu i isplaćivani im veliki honorari za njihove redovite poslove; iz dobivenog proračunskog novca zaposlenicima državnih tijela odobravani su krediti; mobiteli se dijele šakom i kapom, a njihovi računi lete u nebo; milijuni kuna državnoga novca teku u privatne džepove pod imenom autorskih honorara za raznorazne projekte i istraživanja često vrlo upitne koristi...

Svakako je vrhunac ove priče o rasipništvu bez granica u "nestašlucima" što su ih revizori pronašli u Ministarstvu financija, inače najodgovornijem za zakonito gospodarenje proračunskim novcem. U tom hramu državnih financija, koje bi svima trebalo biti primjer, nemaju ustrojenu knjigu javnog duga, kao ni knjigu imovine, obveza i potraživanje, ne znaju koliko imaju deviznih računa u inozemstvu, nisu evidentirali sve prihode od privatizacije, pojma nemaju gdje se zagubilo 365 tisuća dolara od prodaje Tuđmanova challengera, kasno povlače kredite Svjetske i Europske banke, pa plaćaju milijunske naknade za nekorištenje zajma...

Ima toga još koliko hoćete, ali što sve to vrijedi. U svakoj sređenoj demokratskoj zemlji, gdje su građani-birači najosjetljiviji upravo na racionalno trošenje poreznoga novca, ovakav nalaz državne revizije značio bi kraj nekih političkih karijera, pa i mogući početak sudskih procesa. No u zemlji Hrvatskoj ti su procesi rezervirani samo za obične smrtnike koji pronevjere par stotina kuna na blagajni ili "zaborave" uplatiti koju tisuću kuna poreza. Oni, pak, što imaju moć spiskati milijunske iznose poreznih kuna, kao što upravo svjedočimo, prvo će reći "neću više nezakonito rasipati proračunski novac", a potom, mrtvi hladni, zatražiti više novca za svoj resor u proračunu za iduću godinu.