NAKON MJESEC DANA PAUZE, DANAS SE NASTAVLJA SUĐENJE ZA RATNE ZLOČINE U GOSPIĆU

Saznajemo da se u pauzi suđenja dogodio, za rasplet procesa, još jedan iznimno zanimljiv događaj. Jedan od krunskih dokaza na suđenju za ratne zločine u Gospiću, tonska kaseta razgovora iz 1991. na kojoj Ivan Dasović, šef policije ratnog Gospića, tadašnjem pomoćniku ministra za krim-policiju Smiljanu Reljiću priča jezovite priče o nestancima i likvidacijam, zakonit je dokaz i može se koristiti na suđenju – odluka je sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Vrhovni sud je tako dao za pravo sutkinji Iki Šarić koja je ovu kasetu reproducirala na suđenju, a odbio je prigovore umirovljenog generala Mirka Norca i njegovih odvjetnika koji su dokument smatrali nezakonitim dokazom i na to se žalili Vrhovnom sudu. To je vrlo važna odluka jer se radi o jednom od najjačih dokaza koji se u nekim dijelovima uklapa u druga krunska svjedočenja. Kaseta je izazvala mnogo buke u javnosti jer su neki njeni najjači dijelovi, nekoliko godina prije ove istrage, dospjeli u novine i izazvali veliku uzbunu.

Polemika je nastavljena i ove godine kad je sutkinja odlučila da se kaseta presluša na suđenju. Na početku ovog suđenja tu kasetu je kao dokaz prvi predložio prvooptuženi Tihomir Orešković. Kad ju je trebalo preslušati, došlo je do novog obrata jer su se usprotivili Oreškovićevi odvjetnici, a sutkinja ih je upozorila da je upravo njihov klijent tražio taj dokaz. Norčevi odvjetnici su kategorično pokušali pobiti takav dokaz i najavljivali žalbu, ali je na kraju Orešković odlučio da se oni ne žale pa je ostao samo Norac.

U toj kaseti, što najšire opisuje ključna događanja u Gospiću, optužuje se Norca da je grupi čelnih ljudi Gospića na »smrtonosnom sastanku« rekao da moraju obaviti određene likvidacije jer je to naredila vlada. Norca se tereti i da je svojom rukom ubio jednog mladića, prije strijeljanja ostalih, a Tihomira Oreškovića opisuje glavnim inspiratorom svih zala u Gospiću. Kaseta je snimljena je 1991. godine, a sudu ju je dostavio zastupnik optužbe koji ju je dobio od Protuobavještajne agencije, odnosno bivšeg SZUP-a.

Na suđenju se Oreškovićev odvjetnik Olujić pozvao na činjenicu da se prijepis te kasete pojavio u novinama te da novinari tvrde da imaju kasetu. Zaključio je da se više ne zna koja je kaseta prava i zato izvedeni dokaz smatra nezakonitim. I Norčev odvjetnik Ivan Kern smatrao je to nezakonitim dokazom i tražio izdvajanje objašnjavajući da je Dasović ispitivan kao svjedok u policiji, a takvi se iskazi ne mogu koristiti u sudskom postupku. Sud je smatrao da Dasović nije bio saslušan kao klasičan svjedok, već je to bio razgovor zapovjednika policije s nadređenim pomoćnikom ministra. Generalno protivljenje izrazio je i odvjetnik Škrlec, prigovorivši da se uopće ne zna jesu li glasovi na snimci stvarno Dasovićev i Reljićev. Zbog prigovora odvjetnika i traženja da o svemu odluči Vrhovni sud, daljnja je rasprava o kaseti prekinuta do odluke više pravosudne instance.

Nakon sadašnje odluke Vrhovnog suda da je kaseta valjani dokaz, gotovo je sigurno da će sutkinja Šarić u nastavku procesa ponovo pozvati važne svjedoke Dasovića i Reljića, prije svega da potvrde jesu li to njihovi glasovi. Reljić je na nedavnom svjedočenju, govoreći o kaseti, spomenuo da je Dasović znao da se razgovor snima i da oko toga nije bilo nikakve tajne. Dasović je svjedočio na početku suđenja, ali je događaje drukčije opisivao »sjećajući« se samo nekih detalja, pa će sutkinja sigurno predočavati razlike između te dvije priče i pitati je li se bolje sjećao tada, mjesec dana nakon događaja ili sada nakon 11 godina. Inače, Dasovićevu zaboravljivost mnogi su uočili i prije objavljivanja sadržaja ove kasete, a selektivnost pamćenja između ostalog su komentirali u svjetlu uloge šefa policije kao jednog od ljudi za koje se tvrdi da su prisustvovali likvidaciji. On je na svjedočenju tvrdio da nije pucao u civile. Bit će zanimljivo čuti što će reći o sadržaju kasete.