Izlaz iz krize desetak poduzeća vidi se u kvalitetnim sanacijskim programima, motiviranju uprava, podizanju konkurentnosti, pronalaženju partnera...

ZAGREB – Radnici Croatia busa već su 13. dan u štrajku, zaposlenicima hotela Jaska prijeti lock-out, a polovici radnika Naprijeda u stečaju opasno se približava dan kad će s radnim knjižicama pokucati na Zavod za zapošljavanje. Agonija ova tri poduzeća posljednjih se dana povlači po novinskim stupcima oslikavajući mračniju stranu zagrebačkog gospodarstva, no da to nisu usamljeni primjeri tvrtki čiji radnici ispaštaju zbog loših poslovnih poteza uprave, sumnjive privatizacije ili gubitka tržišta, dokazuje duboka kriza koja je zahvatila cijeli metalski, tekstilni, ugostiteljsko-hotelijerski i trgovački sektor.

Izlaz iz višegodišnje krize desetaka zagrebačkih poduzeća predsjednik zagrebačke gospodarske komore Zlatan Frohlich vidi u kvalitetnim sanacijskim programima, motiviranju uprave kroz sustav nagrađivanja zaposlenika i restrukturiranje, podizanju konkurentnosti za strana tržišta te pronalaženju domaćih i stranih strateških partnera. Uzroke brojnim stečajevima u metropoli detektira u lošim poslovnim potezima – od pogrešnih investicija do nedostatnih tržišnih analiza, lošem managementu, prethodnoj visokoj zaduženosti poduzeća, te gubitku tržišne pozicije. Napominje da su neki stečajevi izazvani namjerno kako bi se ostvarili neki drugi ciljevi.

Zagrebački povjerenik Saveza samostalnih sindikata Damir Gašparević smatra da svi ti veliki sustavi više naprosto ne mogu opstati i da je budućnost zagrebačkog gospodarstva u malim tvrtkama s dobrim menadžmentom i stručnim zaposlenicima. Dokazuju to trendovi u drugim tranzicijskim zemljama, poput Poljske i Mađarske, u kojima je svega trećina ljudi radi u tvrtkama do stotinu zaposlenih, dok je kod nas još uvijek obrnuto. U Mađarskoj, napominje – čak trećina svih zaposlenih radi u poduzećima sa do svega pet ljudi! Bajke o otvaranju tisuća novih radnih mjesta treba ostaviti po strani, a država bi odgovarajućom poreznom politikom trebala poticati otvaranje malih poslovnih subjekata, zaključuje Gašparević.

Da kriza uzrokovana prvenstveno privatizacijskim mukama nije zaobišla ni zagrebačko hotelijerstvo, pokazuje primjer Esplanade, Palacea, Holidaya, Lagune... Svi su ti hoteli zapali u dugove, a neki od njih posluju sa smanjenim kapacitetom. Ne treba zaboraviti ni trgovački sektor: nakon nekoliko neuspješnih potraga za kupcem koji bi preuzeo i njenih 1.300 zaposlenika i 1,3 milijarde duga Diona se ponovo našla na bubnju. Nakon četverogodišnjeg stečaja i neuspjelog preustroja, možda joj se smješi sretnija budućnost jer konzorcij domaćih proizvođača na čelu s Gavrilovićem napokon je pokazao spremnost za kupnju njenih 113 prodavaonica, no cijena nekoć vodećem trgovačkom lancu snižena je na svega 530 milijuna kuna.

I dok sindikalci najavljuju vruću radničku zimu – gospodarstvenici drže da optimizmu mjesta još uvijek ima. U prvih sedam mjeseci industrijska proizvodnja porasla je u odnosu na isto razdoblje prošle godine za oko 5,8 posto. Promet u trgovini na malo – prvenstveno zahvaljujući otvaranju velikih trgovačkih centara – porastao je za 23 posto. No, problematično je što izvoz i dalje stagnira, dok je uvoz skočio za 14 posto, govori Frohlich, napominjući da konkurentnost dolazi u pitanje zbog povećanja cijena industrijskih proizvoda za 1,3 posto i cijena energije koja je skočila za 12 posto. Da gospodarstvo radi bolje nego lani, dokazuje što je cjelokupni gubitak na zagrebačkom području s 5,1 milijarde kuna smanjen na 3,6 milijardi, a gubici po zaposlenom lani su iznosili 12,7 milijuna kuna što je za šest milijuna manje nego 2000. godine. I sindikalac Gašparević i Frohlich slažu se u jednom: mjesta za napredak ima u uslužnom sektoru, dok je industrija na drugom mjestu. Frohlich smatra da su na potezu banke, koje moraju pokazati razumijevanje za velike gradske projekte – poput gradnje tramvaja – za što je Zagrebu kapital dostupan i na domaćem i na svjetskom tržištu. Veliki projekti povući će za sobom usnule proizvođače i zaposliti ljude, samo ih, zaključuje on, treba pokrenuti. Možda se i za 50 tisuća nezaposlenih u Zagrebu onda nasmiješe bolji dani.

Nikolina MUCKO