SISAK – Koordinacija za obranu opstojnosti Željezare Sisak i očuvanje radnih mjesta koju su osnovale podružnice Hrvatskog sindikata metalaca i Sindikata metalaca Hrvatske, od jučer ujutro preuzela je Upravnu zgradu Željezare Sisak kao i tvorničke pogone zahtijevajući isplatu punih plaća za kolovoz, rujan i listopad te nastavak proizvodnje. Kako je dogovoreno na jučerašnjem prosvjednom skupu pred tvorničkom portom, gdje se okupilo oko tisuću radnika Željezare Sisak i Remonta Caprag, radnici će u tri smjene čuvati tvornicu i Upravnu zgradu u koju može ući jedino Ilija Marić, stečajni upravitelj i nekolicina njegovih suradnika.

U krug tvornice pješice mogu ući jedino radnici koji su angažirani na održavanju pogona. Ukoliko, pak, pune plaće za oko dvije tisuće radnika Željezare i njena remontnog poduzeća ne budu isplaćene do 21. studenog – kako im je početkom mjeseca obećao Slavko Linić, potpredsjednik Vlade – Stožer će pokrenuti daljnje akcije.

– Ovo nije radikalna akcija, ovo je čuvanje Željezare. Čuvamo je od neistina, laži. Više vjere nemamo ni u koga, kazao je Ivica Kenda, povjerenik Hrvatskog sindikata metalaca dodajući kako će se Koordinacija, ukoliko plaće ne budu isplaćene u dogovorenom roku, sastati 21. studenog kako bi odlučili o daljnjim akcijama. »Ne želimo igrati otvorenih karata, jer nitko s nama otvoreno ne igra«, kazao je Kenda na upit kakve će akcije uslijediti ukoliko pune plaće ne budu isplaćene. I njegov kolega Mato Somić, povjerenik Sindikata metalaca tek poručuje kako je blokada tvornice i upravne zgrade »samo prvi stupanj akcija«. No, kako se neslužbeno moglo čuti, radnici željezare spremni su prekinuti dotok vode i plina, čime bi bio ugrožen rad ljevaonice koja je u vlasništvu talijanske tvrtke, pogona za obradu kisika, ali i Rafinerije Sisak.

Glasnim zvižducima, svojim sindikalnim povjerenicima radnici su jasno pokazali kako su nezadovoljni »intenzitetom« akcija. Tim više, jer se od njih očekuje da se pred glavnom portom svakodnevno okupljaju u osam sati ujutro. »Karta od grada do tvornice stoji sedam kuna, a plaću nismo primili tri mjeseca«, komentirao je jedan od radnika. Drugi, pak, uz poruku – ne pitajte kako živimo, ni mi to ne znamo – dodaje kako su njegove tri plaće koje čeka »odavno pojedene, kao i minus što ga ima na računu«, a opomene za struju, vodu, telefon samo se gomilaju.