Slobodna Dalmacija: 19. 11. 2002.

ŠTO GOVORI SARAJEVSKA OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA GENERALU IVANU ANDABAKU I PETORICI DRUGIH HRVATA, LAŽNO OPTUŽENIH ZA UBOJSTVO DOMINISTRA JOZE LEUTARA?

Kad James Bond nasrne na Hrvata

Sarajevski sud je dokazao da Andabak nije "ministarski ubojica", splitski – da nije "švercer oružja za IRA-u", a riječki – da nije "krijumčar pola tone kokaina". Hoće li mu itko nadoknaditi štetu zbog 17 mjeseci zatvora i općeplanetarnog ozloglašenja?

Piše: Joško ČELAN

Oslobađajuća presuda Županijskog suda u Sarajevu za skupinu Hrvata – generala HVO-a Ivana Andabaka i petoricu drugih, optuženih da su upravo oni ubili Jozu Leutara, hrvatskog doministra policije u BiH – nagoni da se u najkraćem poredaju gole činjenice, za što bi inače bile potrebne debele knjige (jedna takva je, prema Slobodnoj od 27. lipnja ove godine, u pripremi). Te činjenice, vidjet će se, svjedoče o nekoj vrsti liberalnog staljinizma, u kome se glamurozni James Bond pretvara u azijatskog Lavrentija P. Beriju, i koji, uz pokorni pristanak i kolaboraciju ovdašnjih vlasti i tupost javnosti, izmučene ovim ratom nakon rata bez kraja i konca, divlja u objema hrvatskim državama, Hrvatskoj i BiH. Nemoćne žrtve su, naravno, Hrvati ili, preciznije, jedna njihova osobito ozloglašena vrsta.

Pakirati Andabaku

Ovaj novinar je svoje stajalište i (pokazalo se, točnu) prognozu ishoda toga montiranoga političkog procesa iznio prije godinu i pol u tekstu "Staljinovi učenici" (SD,21.ožujka 2001.). Titulu Staljinova učenika dodijelio sam tadašnjem prinudnom upravitelju BiH Petritschu, moguće budućem austrijskom ministru vanjskih poslova, koji je, među ostalim, i to napakirano ubojstvo generalu Andabaku iskoristio za (uspješno) rušenje hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića. U londonskom Financial Timesu proglasio ga je naručiteljem Leutarova ubojstva i izjednačio ga s balkanskim krvnikom Miloševićem. Mislite li da će sada, nakon sudskog pravorijeka, Petritsch i njegov pobočnik J.P. Klein, koji je također sudjelovao u montiranju krivnje Jelaviću, Andabaku i svima ostalima, biti ičim kažnjeni ili da će se ikome barem ispričati?! Naravno da neće – sila Boga ne moli. Kao što im se zasigurno neće ispričati ni novinarka Večernjeg lista koja je, zabilježio sam u tom lanjskom tekstu, za ova zlodjela Petritschu dodijelila titulu "osobe tjedna".

Ovim priča o jamesbondovskoj staljinističkoj zavjeri protiv generala Andabaka – kao ni moje bilježenje njezina kafkijanskog tijeka – ne završava, nego tek počinje. Još prije, u tekstu "Balkanska hodočašća" (SD, 4. listopada 2000.), povodom uhićenja četvero Hrvata iz Dobranja i novih optužbi generala Andabaka kao kolovođe i u ovom slučaju, upozorio sam da je "britanska obavještajna služba počela ovih dana planetarno ozloglašavati Hrvate, povezujući ih s IRA-om, što ne sluti na dobro, jer ozloglašavanje uvijek prethodi oružanim pohodima". Budući da su Britancima svesrdno asistirali ovdašnja vlast i mediji, zapitao sam se tada: "Račan koji pred Britancima obećava nova uhićenja – ne izaziva li to nezgodne bleiburške asocijacije tipa 'Britanci i komunisti opet Hrvatima rade o glavi'?".

Radili o glavi jesu, ali i ovaj put neuspješno: na stupcima Slobodne od 16. listopada ove godine preko cijele stranice objavljena je vijest kako je splitski državni odvjetnik odustao od gonjenja četvorice Dobranjana, "terorista IRA-e". Što je osobito fascinantno, Britanci su, nakon Leutarova ubojstva i ovu priču napakirali generalu Andabaku!

Naime, tko otvori stranice Interneta i ukuca ime generala Andabaka, suočit će se s nevjerojatnim prizorom: stotine i tisuće tekstova koji povezuju dobranjsku četvoricu, generala Andabaka i IRA-u, a zatim redom: Gadafija, Saddama Husseina,, ETA-u, kolumbijski kokainski kartel, sve tamo do davnih Crvenih brigada i bande Baader Meinhof!

Rječit je primjer britanskog Sunday Heralda od 17. rujna 2000. godine, koji izvješćuje o uhićenju dobranjske skupine od strane "SZUP-a, tajne hrvatske policije" i koji za švercanje oružja za IRA-u optužuje generala Andabaka, "jednog od najozloglašenijih hrvatskih ratnih zločinaca", "odgovornog za neke od najgroznijih ratnih zlodjela", i pobočnika "ultračvrstorukaškog bivšeg diktatora Franje Tuđmana". Iz teksta je jasno da su listu ove podatke dale britanske tajne službe "RUC, MI5 i MI6".

A kad takvi meštri, o kojima se snimaju planetarno popularni filmovi, krenu u ozloglašavanje – jao ti ga se onda generalu Andabaku i svakom drugom! Ne samo da o njemu pišu one bezbrojne "nevladine organizacije" - zapravo, najvećma puke obavijesne i obavještajne službe – kakve se kriju na adresama balkanpeace.org, cdsp.neu.edu, aimpress.org, balkans.eu.org, već i sva moguća glasila "zapadnog Balkana". O BBC-u, londonskom Guardianu i sličnima da ne govorimo.

Uništeno zdravlje

I konačno, u veljači ove godine Županijski sud u Rijeci ukinuo je 17-mjesečni pritvor generalu Ivanu Andabaku, čime je najavljeno njegovo potpuno oslobađanje od optužbi da je "krijumčario 660 kilograma kokaina iz Južne Amerike preko Europe do Afrike".

I što nakon sarajevskog, splitskog i riječkog pravorijeka ostaje od lika generala Ivana Andabaka kao planetarno ozloglašenog "ratnog zločinca", "ministarskog ubojice", "švercera oružja za IRA-u", "švercera 660 kilograma kokaina" - dakle, čovjeka koji bi trebao u zatvoru odležati barem četiri doživotne robije?

Ostaje čovjek koji, kako izvješćuje Jutarnji list od 17. veljače ove godine, boluje od dijabetesa i koji je za 17 mjeseci pritvora izgubio 25 kilograma tjelesne težine, kome su želudac i probava potpuno uništeni i koji će zbog svega toga od Hrvatske zatražiti enormnu odštetu. Valjda i sam podrazumijeva da od Kleina i sličnih nikakvu odštetu ne može očekivati.

General smatra da iza svega što mu se događa(lo) "stoji politika našeg predsjednika i premijera, vođena izjavama (Jacques Paula) Kleina koji se i u medijima hvalio da je Mesiću i Račanu savjetovao da me sklone kako znaju". Stoji, zapravo, Hrvatska po kojoj tajne službe svjetskih i europskih velesila špartaju kako im se svidi, godinama nekažnjeno progone i planetarno ozloglašuju njezine ljude, uz skoro potpunu ravnodušnost znatnog dijela njezinih građana. Stoji liberalni staljinizam koji medijskom šminkom prikriva svoj totalitarni lik. James Bond koji je podivljao ("gone mad") i pretvorio se u Lavrentija Beriju.