Da nema ovakvih naslova, očito ni novinski urednici ne bi imali što raditi. Bombardirali su nas i bombardiraju naši politički dužnosnici prognozama o datumu kad će Hrvatska zakoračiti u Europu, pa smo prije godinu-dvije (možda) još i vjerovali tim brojkama, dok nas danas ostavljaju sve ravnodušnijima. Većinu i izluđuje olako obećana brzina, a pogotovo to stalno igranje toplog i hladnog u prognozama o boljem životu pod okriljem EU-a.

Hrvatski su građani shvatili u svojoj tranzicijskoj muci da je manje bitno kad će nam političari obećati zvučne datume o prijemu u EU, nego da je važnije kad će Europa, europski duh, način života i standard zakoračiti na ove naše prostore. Iskustvo naših susjeda, Slovenaca, uči nas da put do Unije nije ni brz ni lagan, da treba usuglasiti brojne zakone, izmijeniti postojeće, da tone papira moraju proći mukotrpni put do Bruxellesa i da se bitka za Europu vodi istodobno i na političkom i na gospodarskom planu. Kad će biti i dobivena teško je prognozirati, a prognoze zapravo i ne trebaju, jer su nerealne.

U ovom trenu svjedoci smo i nepravednih optužbi koje iz Europe dolaze na račun Hrvatske. Neki su nam, dobronamjerno ili zlonamjerno, preporučili da pričekamo s prijemom u EU, dolaze nam zamjerke i za ono čega nema (nacionalizam, šikaniranje manjina, kočenje procesa povratka izbjeglica). Bit će toga na putu za Europu još, jer je riječ o oštroj utakmici u kojoj se često i ne biraju sredstva.