Sve što dolazi iz Europe ne mora biti točno ni pravedno – tako je šef hrvatske Vlade pokušao bagatelizirati kritike koje međunarodna zajednica u posljednje vrijeme adresira Hrvatskoj. Račanove rezerve prema Europi podudarile su se, valjda ne slučajno, s debaklom njegove vanjske politike. Domaćoj bi javnosti ipak trebao pojasniti je li Europa bila u krivu kad je pobjedu njegove koalicije oduševljeno pozdravila ili je u krivu danas kad mu poručuje da je izdao njena očekivanja.

Nakon što je Europska unija, zbog slučaja Bobetko, u više navrata kritički spomenula odnos Hrvatske spram Haškog suda, jučer je slična poruka Zagrebu spakirana i sa ministarskog sastanka u Bruxellesu. Šefovi diplomacije zemalja EU sve su zemlje ex-Jugoslavije (Hrvatska više nema izdvojen status!) upozorili da odbijanje i izbjegavanje suradnje s Haagom može ozbiljno štetiti njihovom približavanju euro-integracijama. Sa Skupštine NATO-a, koja je održana pred summit u Pragu, Hrvatskoj su također upućeni oštri prijekori. Ne samo zbog ponašanja u slučaju Bobetko, kritički su spomenute i druge falinke hrvatske politike – nastavljanje »diskriminacije srpske manjine«, nacionalistički odnos spram susjednih država u regiji, s posebnim spominjanjem spora oko Piranskog zaljeva, stanje u sudstvu, korupcijom impregnirana državna uprava...

Jučer je i OESS predstavio svoj najnoviji izvještaj o Hrvatskoj, koji je dosta realna mješavina pohvala i pokuda, ali u kojem su – to je najvažnije – vrlo precizno navedeni zahtjevi spram službenog Zagreba. Ključnim se problemom smatra povratak izbjeglica. Od Vlade se traži jača potpora tom procesu, provođenje usvojenog plana povrata srpske imovine, pronalaženje rješenja, najvjerojatnije u vidu nekog obeštećenja, za one kojima su oduzeta stanarska prava; zatim donošenje odgovarajućeg manjinskog zakona, odlučno provođenje reforme pravosuđa, funkcioniranje pravne države...

Na sve to najodgovorniji čovjek u hrvatskoj vlasti uzvraća kratkom diskvalifikacijom Europe. Na zahtjeve da se povratnicima konačno vrati njihova imovina, Račan odgovara da ni drugi u Hrvatskoj nisu kompletno zbrinuti. »Mnogim građanima Hrvatske nije osigurano sve što im je potrebno, pa nije osigurano ni povratnicima«, kaže premijer, zanemarujući činjenicu da nije riječ o državnoj skrbi nego o povratu privatne imovine. Pokušavajući na rečeni način umanjiti problem, Račan zapravo ignorira norme pravne države. Na istoj su razini i ideje da se predstavništvo manjina u Saboru de facto pretvori u podružnicu političkih stranaka, ili da se kaotičnost na nacionalnoj televiziji suzbije njenim ponovnim stavljanjem pod vlast političke klase.

Umjesto da jasno deklarira privrženost zapadnim standardima i hitrije nastoji s njima uhvatiti korak, Vlada sada katastrofalno pogoršan međunarodni položaj zemlje pokušava sanirati užurbanom diplomatskom akcijom. Ministar Picula ponovo se sjetio Njemačke, a Račanova desna ruka, vicepremijer Granić, koji je hašku optužnicu protiv Bobetka proglasio protuustavnom, a tako je usmjerio i Vladine akcije, jučer od Europske unije traži da »jasno odredi dinamiku uključenja Hrvatske u svoje institucije«. Izgleda, još nije shvatio da dinamiku određuje Hrvatska. EU i NATO definiraju uvjete, sve ostalo u najvećoj mjeri zavisi od brzine njihova ispunjavanja. Račanova vlast, baš kao i Tuđmanova, u zapadne bi integracije, čini se, htjela ali pod svojim kondicijama.