Ugledni kolumnist »Novog lista« g. Drago Pilsel objavio je kraći i relativno objektivan prikaz knjige »Smrt oklopne brigade – prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.-1992.« autora Davora Marijana.

Nakon tolikih otkrića krunskih povijesnih i sudskih dokumenata i činjenica, ponavljati po tisuću i jedan put ovako krupne neistine, ne pristoji se niti običnom laiku a kamoli osobi koja se predstavlja da je povjesničar.

Ne želim se osvrtati na druge vrlo dubiozne i problematične teze iz spornog razgovora objavljenog pod naslovom »Nemamo ni elementarne strategije prema Haagu«, ali isključivo radi objektivne istine i hrvatske javnosti dužnost mi je osporiti silom argumenata gore citirane neistinite tvrdnje.

Ponavljam, a to je i dokumentirano, Tuđman je prihvatio Miloševićevu i Karadžićevu ponudu podjele BIH i razgraničenja između RH i Jugoslavije linijom te podjele. Tuđman je odbacio politiku obrane suverenosti BIH i zamijenio je stvaranjem HR Herceg-Bosne i njezinog kasnijeg priključenja Hrvatskoj, bez obzira na to što će to uključivati rat velikih razmjera, sukob s Muslimanima i milijune prognanika i izbjeglica kao i etničko čišćenje radi stvaranja etnički homogenih područja.

Tuđman je tu politiku i ponudu prihvatio još 25. ožujka 1991. godine na sastanku s Miloševićem u Karađorđevu, kasnije je podupirao realizaciju takve politike na nizu tajnih sastanaka najužeg vodstva HDZ-a u Zagrebu tijekom 1991. godine, a u siječnju 1992. godine na tajnim sastancima s Koljevićem i Karadžićem u Zagrebu dogovara međusobno priznanje Republike Srpske i Republike Herceg-Bosne, čiju su odluku potpisali svi vođe HDZ-a u BIH na čelu s Matom Bobanom i objavili na dan pada Vukovara 18. studenog 1991. godine u Grudama.

Tuđman je svoja uvjerenja o tome da BIH ne može opstati kao Jugoslavija u malom kao i da je dogovorio njezinu podjelu otvoreno priznao u siječnju 1992. tadašnjem američkom ambasadoru Zimmermanu na sastanku u Zagrebu koji je završio kao diplomatski incident.

Sve naknadne interpretacije o sudjelovanju hrvatskih postrojbi u BiH kao postrojbi koje su branile suverentitet BiH padaju u vodu sa činjenicom da su Mate Boban i Dario Kordić po nalogu Gojka Šuška još u travnju 1992. godine prisiljavali i ucjenjivali Blaža Kraljevića, generala HOS-a, kao zajedničkih postrojbi katolika i muslimana u BIH, da razoruža muslimane ili će doći do sukoba HVO-a s postrojbama HOS-a. Nažalost, došlo je do krvave i bezobzirne likvidacije HOS-a i generala Kraljevića u Hercegovini već u kolovozu 1992., jer ovaj nije htio prihvatiti Karadžića i Vučurevića za političke i vojne saveznike. HVO zabranjuje HOS na prostorima Herceg-Bosne već 25. kolovoza 1992. godine, a napad na Jajce zbio se već u listopadu 1992. godine.

O kasnijim uhićenjima, suđenjima, držanju deportacijskih logora i progonima od vlasti tzv. Herceg-Bosne svih onih koji nisu pristali na Tuđmanov sporazum s Miloševićem, prijetnji Vijeća sigurnosti OUN o uvođenju sankcija protiv Hrvatske u prosincu 1993. godine, postoji golema dokumentacija, temeljem koje je protiv Tuđmana podnijeta i kaznena prijava i vođena istraga od Haškog tužiteljstva sve do njegove smrti u prosincu 1999. godine.

Budući da g. Pilsel ovaj razgovor s autorom prikazane knjige očigledno nije imao u vidu, pišući svoj relativno blag i dobronamjeran članak, smatrao sam neizostavnom dužnošću kako njega tako i hrvatsku javnost na taj propust upozoriti, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.