Na slučaju Bobetko pokazalo se da hrvatski političari i stranke podcjenjuju Hrvate – tu je zanimljivu tezu ovih dana iznio zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, objašnjavajući zašto se odlučio aktivno uključiti u politiku. Po njemu, podcjenjivačko je povlađivanje Račanove vlasti desnim opcijama: »političari se ponašaju kao da većina štiti zločince«. Nobilo je pak, kaže, siguran da »velika većina hrvatskog naroda osuđuje svaki zločin i svakog zločinca«. On će pokušati dokazati da »mi Hrvati možemo i bolje«.

Ne treba imati prevelikih iluzija o narodu. Istraživanja pokazuju da se petina Hrvata izjašnjava za praksu etničkog čišćenja. Toliko bi ih, naime, iz zemlje prognalo sve Srbe. Ali Nobilo je u pravu kad govori o tome da glavne stranke u Hrvatskoj praktično ne podržavaju europske standarde. Dio javnosti od centra nalijevo trenutno ne vidi za koga bi u Hrvatskoj mogao glasati. Birači koji su Račanovu koaliciju doveli na vlast, optirajući za građansku ljevicu, socijaldemokratsku ili liberalnu, osjećaju da u Saboru praktično više nemaju svoje predstavništvo.

Liberali su ili neuvjerljivi, frfljavi, bez snage, ili su otklizali predaleko udesno. Budišini liberali bliži su Pašaliću nego Sanaderovom HDZ-u. Tek se danas vidi koliko hrvatskoj politici nedostaje čovjek kapaciteta Vlade Gotovca, intelektualac velike snage, slobodarskih nadahnuća, otac Druge Hrvatske. Da je bilo sreće Gotovac je Hrvatskoj mogao biti ono što je Havel Češkoj ili Kučan Sloveniji. Među političarima Hrvatska danas više nema takve ličnosti.

Socijaldemokrati su također iščezli. Nema ih ni u tragovima. Račanovoj stranci, osim imena, ništa drugo od socijaldemokracije nije ostalo. Jedan od starih članova SDP-a, Dušan Bilandžić, baš neki dan objašnjava da njegova partija danas zastupa najbrutalniji, divlji kapitalizam. U njenom shvaćanju i prakticiranju demokracije također je teško pronaći lijeve stavove. Primjerice, u odnosu spram Haškog suda, što je lakmus papir funkcioniranja pravne države, SDP je preuzeo HDZ-ove sheme. »Račanova politika prema Haagu potpuno je u skladu sa zahtjevima HDZ-a«, javno danas priznaje i Vladimir Šeks. I u odnosu prema manjinama na djelu je svojevrstan status quo. Vlada nudi zakon koji de facto ukida predstavništvo manjina u Saboru. Za HDZ-ove su vlasti postojali takozvani Tuđmanovi Srbi. S Pantovčaka su instalirani predstavnici manjina po mjeri državnog poglavara. Sada se pokušavaju inaugurirati rješenja po kojima bi se predstavnici etničkih zajednica birali sa stranačkih lista, pa će i Račan moći dizajnirati vlastite Srbe.

Svoje razočarane birače SDP drži pod ucjenom o povratku HDZ-a na vlast. Riječ je o komediji zabune. HDZ trenutno nije na vlasti, ali kao da jeste. Naime, sadašnja se vladajuća koalicija po rezultatima katastrofalno malo razlikuje od svojih prethodnika: »nije riješila nijedan od problema s kojima je država bila suočena prije 3. siječnja 2000. godine, nije napravljen zaokret u gospodarskoj politici, Hrvatska još uvijek ne funkcionira kao pravna država, ne može se reći da smo ostvarili neke veće demokratske standarde, a međunarodni položaj Hrvatske nije znatnije poboljšan u odnosu na razdoblje vladavine HDZ-a«, znalački je, na žalost ne i samokritički, ovih dana konstatirao Dražen Budiša. Praktično, na djelu je nastavak HDZ-ove vladavine SDP-ovim posredstvom i sredstvima. Račanovci pokazuju da mogu biti veći hadezeovci i od HDZ-a.