Vjesnik: 22. 11. 2002.

Medačka taktika Haaškog suda

Nevolja s haaškim pozivima je u tome što se optuženici nakon ispitivanja više uopće i ne moraju pojaviti na Sudu, što se svjedoci mogu pojaviti i kao osumnjičenici i kao optuženici. Dakle, status u fazi ispitivanja uopće nema nikakve veze s mogućom kasnijom pozicijom u haaškim postupcima. Svi mogu biti sve

VLADO RAJIĆ

Dosad su u Hrvatsku pristigle četiri optužnice u čijem je zaglavlju spomenut Medački džep. U statusu optuženika Medački džep spominje Janka Bobetka. Davor Domazet, Mladen Markač i Ivan Korade pozvani su da o istoj temi govore u statusu osumnjičenika. Međutim, kako se sad čini, nije sigurno da je broj haaških poziva u istom povodu i zaokružen.

Naime, haaško je sudište već nekim ranijim, srpskim i bosanskim, slučajevima isprobalo sljedeću taktiku: pošalje se nekoliko sudskih akata, ljudi se uvedu u proceduru, a onda se na stolu haaške tužiteljice održi mala tombola. »Glavni zgoditak« dobije prigodu da se, odgovarajućim izjavama, nagodi s tužiteljstvom, a za ostale tužiteljstvo ima riješen slučaj.

Što se trenutno događa kad je riječ o Medačkom džepu?

Optuženik Janko Bobetko po svoj prilici iz zdravstvenih razloga neće biti procesuiran tako i toliko da bi mogao biti sudionikom te lutrije. Umirovljeni admiral Davor Domazet pak, ni nakon dva i pol dana, ukupno 15 sati, ispitivanja u iskazu se nije dotaknuo svoje uloge i eventualne odgovornosti.

Zato je u četvrtak, prije stanke za ručak, Domazet odustao od daljnjeg sudjelovanja u ispitivanju.

Mladen Markač i Ivan Korade su, bez obzira na svoje časničke činove, u svemu tome sitne ribe. Haaški je sud odavno pokazao da se takvom lovinom ne želi baviti. A sad se ipak bavi i najavljuje da ga od te vrste napasnika zanimaju još neki. Očito, Carla del Ponte namjerava raširiti lepezu (mogućih) odgovornih kako bi mogla izabrati baš jednoga s kojim će se onda naknadno nagoditi.

Odatle je moguć i zaključak da se ispitivanjem Davora Domazeta, naširoko i nadugačko, zapravo kupovalo vrijeme za tužiteljstvo. Vrijeme u kojem će ono, držeći najprije napetost osumnjičeničkog statusa admirala Domazeta, a potom ispitujući ostale osumnjičenike, u Zagreb poslati još dva ili tri poziva.

Nevjerojatno je da odgovorni ljudi, kao što su admiral i njegovi branitelji, ni nakon dva i pol dana ispitivanja nisu doznali zbog čega je Domazet osumnjičen. Članak 7. Statuta Međunarodnog kaznenog suda o »grubom kršenju međunarodnog prava« obuhvaća sve, ali i ništa od moguće konkretne, pojedinačne odgovornosti ispitivanog admirala. U idućih će mjesec dana biti ispitani Markač i Korade, a na njihovu će se ulogu nadovezati spomenuti, još nepoznati novi osumnjičenici.

Nevolja s takvim haaškim pozivima jest u tome što se optuženici nakon ispitivanja više uopće i ne moraju pojaviti na Sudu, što se svjedoci mogu pojaviti i kao osumnjičenici i kao optuženici.

Dakle, status u fazi ispitivanja uopće nema nikakve veze s mogućom kasnijom pozicijom u haaškim postupcima. Svi mogu biti sve.

Što se s takvom taktikom zapravo želi postići?

Nema sumnje da su mnogi dosad vođeni procesi u Haagu bili prepuni nedostataka. Od dokumentacije do kvalitete optužnih akata. Haaški sud danas više nije institucija koja bi spremno donosila pravosudne odluke na temelju politički napisanih optužnica, na primjer. Očito, praksa toga sudišta očišćena je od dnevne politike. No je li očišćena do kraja i u punoj mjeri? E, to već nije sigurno.

U ovom kontekstu valja spomenuti i bizarnost koja se mogla doznati za dugih ispitivačkih dana admirala Domazeta. On je, na primjer, nastupajući pred istražiteljima, na kućnu adresu uredno dobio poziv Florence Hartmann za njenu zagrebačku promociju knjige »Milošević, linija ludila«. Nemoguće je da glasnogovornica haaškog tužiteljstva ne zna da baš tih promocijskih dana njene knjige u glavnom gradu Hrvatske bivši načelnik vojne obavještajne službe, u statusu osumnjičenika, odgovara istražiteljima čiji je ona glasnogovornik. A to se, ipak, dogodilo.

Iz svega toga može se zaključiti da će osobe, koje su zbog i u vezi s Medačkim džepom imenovane haaškim »abonentima«, u ovdašnjoj javnosti imati status sumnjivaca: tko se i zašto nagodio u nekoj kasnijoj fazi haaškog postupanja? A od početka, svaki će od njih nositi tu sumnju.