Dokument je preko godinu dana bio u posjedu Miroslava Tuđmana u trenutku kada je on sa splitskog aerodroma ispraćao mog branjenika u Haag

– Naprosto je riječ o tome da su sudbine generala Blaškića i mog branjenika nužno povezane, s obzirom da je general Blaškić bio nadređen mom branjeniku, da su obojica bila u Vitezu u kritično vrijeme – u prvoj polovici 1993. godine. Što se tiče dokumenata, brojni dokumenti koji tretiraju sudbinu i postupke Blaškića odnose se i na Čerkeza koji mu je bio podređen. Ti dokumenti su se dijelom pojavili otvaranjem zagrebačkih arhiva, a još većim dijelom otvaranjem arhiva Armije BiH. Oni su se pojavili nakon što su i u jednom i u drugom predmetu već zaključeni prvostupanjski postupci. Sada bi se ti dokumenti u korist obrane trebali pojaviti i u žalbenom postupku. Kolega Nobilo koristi dokumente koje smo mi uspjeli pribaviti, mi koristimo dokumente koje je on uspio pribaviti, i na taj način se zapravo dopunjujemo.

– Ja ne želim upotrebljavati teške riječi, ali to je naprosto ordinarna neistina: ja nisam uspio za svog branjenika dobiti ključni dokument iz koga proizlazi da je nakon završene istrage o zločinu u Ahmićima bilo nedvojbeno utvrđeno da on za taj zločin ne odgovara. Taj dokument je bio izrađen za hrvatske tajne službe, točnije za gospodina Miroslava Tuđmana, koji ga je i potpisao kao izvještaj svom ocu, predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Taj dokument je preko godinu dana bio u posjedu Miroslava Tuđmana u trenutku kada je on sa splitskog aerodroma ispraćao mog branjenika u Haag! Dakle, on je u džepu imao dokument iz koga proizlazi da moj branjenik nije odgovoran za zločin u Ahmićima, a niti mu ga je dao, niti ga je dao tužiteljstvu, niti ga je dao obrani, već smo ga dobili tek nakon 2000. godine kada su otvorene zagrebačke arhive. Prema tome, tvrdnja da je obrana imala na raspolaganju sve dokumente naprosto je ordinarna neistina!