POD SUMNJOM - KAKO JE DOJUČERAŠNJA MILJENICA ZAPADA POSTALA POLIGON ZA VERBALNE PRIJETNJE

Otkada je na adresu hrvatske Vlade stigla optužnica protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka, Hrvatska je ponovno postala "vruća tema" u međunarodnim krugovima čije se ponašanje vrlo pomno i danas procjenjuje, a svaki korak pažljivo analizira. U očekivanju odluke Žalbenog vijeća u Haagu, kojemu su Banski dvori podnijeli prigovore zbog konteksta optužnice protiv Bobetka, strani diplomati u Hrvatskoj u redovitom su kontaktu s domaćim vlastodršcima koji su se prvih tjedana po dolasku optužnice iz petnih žila upinjali objašnjavati sve one hrvatske argumente koji su upućeni na račun haaškog tužiteljstva. No, suradnja s Haagom, priznat će redom svi hrvatski sukreatori vanjske politike, parametar je kroz koji međunarodna zajednica procjenjuje Lijepu našu i od takve se situacije teško može pobjeći.

Dokaz tome je da su, unatoč svim domaćim političkim zavrzlamama, međunarodni predstavnici u Hrvatskoj otvoreno i javno reagirali tek kada je Haag postao pitanje unutarnjopolitičkog previranja i vanjskopolitičke percepcije Hrvatske, premda, istini za volju, od predstavnika vlasti nitko nikada nije ni rekao da se od suradnje s Tribunalom odustaje, za razliku od nekih zemalja u susjedstvu koje su čak u vlastito zakonodavstvo nakanile unijeti članak po kojemu nakon određenog datuma više ne namjeravaju primati haaške optužnice. Otkada je Hrvatska odlučila krenuti u osporavanje političkog konteksta optužnice protiv generala Bobetka, svi su smatrali potrebnim o toj temi nešto reći.

Ono što se u Zagrebu tumačilo kao pravna bitka, u centralama na Zapadu shvaćeno je kao hrvatski neposluh i nesuradnja s Haagom. Upozorenja su u samom startu bila vrlo oštra pa je tako dojučerašnja "ljubimica Zapada" ubrzo postala zemlja koja polemizira sa svojim međunarodnim obvezama. Hrvatski političari jednoglasni su u komentarima kako su reakcije, iako prije svega verbalne naravi, bile preoštre, a premijer Ivica Račan, bombardiran očekivanjima domaće javnosti s jedne, a međunarodnih predstavnika s druge strane, otvoreno je počeo govoriti o mogućim tihim sankcijama za Hrvatsku, čime je Haagom ionako isprepadana domaća javnost dodatno mobilizirana.

Upozorenja su prvo počela stizati iz centrale Europske unije; apostrofirano je kako Hrvatska mora ispoštovati svoje međunarodne obveze, pa i kada je Haag u pitanju. Carla del Ponte u međuvremenu je o svemu obavijestila i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a prvi ozbiljan udarac stigao je iz Velike Britanije. Zemlja za koju se donedavno govorilo kako je novi veliki prijatelj Hrvatske, napravila je prvi korak bez imalo dvojbi i odlučila zamrznuti ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Hrvatskom, uvjetujući "odmrzavanje" tog procesa suradnjom naše zemlje s Haagom. Iako javno ostale članice Europske unije nisu krenule tim putem, dovoljan znak je i to što od izbijanja slučaja Bobetko ni iz jedne članice EU-a nisu stigle vijesti kako se ubrzano priprema ratifikacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, temeljnog dokumenta kojim je naša zemlja uspostavila ugovorne odnose s Europskom petnaestoricom. Naprotiv, strani diplomati u Hrvatskoj počeli su upozoravati kako bi Hrvatska dobro trebala promisliti kada će se kandidirati za punopravno članstvo u Europskoj uniji i kako će njezin zahtjev uopće biti prihvaćen u Bruxellesu kada se opire udovoljiti traženim uvjetima, među kojima je Haag, treba li uopće naglašavati, najbitniji. U domaćim medijima, nakon takvih verbalnih oštrica stranih diplomata, počeli su se redati i demantiji, ali poruka je, bez obzira na sve, ostala ista. Hrvatski diplomati tvrde da ni službeno niti neslužbeno diplomatskim kanalima nije stigla "dobronamjerna" sugestija o prolongiranju podnošenja kanididature najavljene za iduću godinu, ali da su verbalna upozorenja bila oštra, to u svakom slučaju svi priznaju.

Situacija se odlaskom generala Janka Bobetka u bolnicu konačno donekle smirila. Tome su pridonijele i odluke nekolicine haaških osumnjičenika iz Hrvatske da se odazovu pozivu istražitelja i razgovaraju s njima, međutim, nitko se ne usuđuje konkretnije prognozirati što dalje slijedi i hoće li, nakon vojnog, na ispitavanje biti pozvan i dio bivšega političkog vrha države. Još uvijek se ne zna kada bi se trebala održati sjednica Žalbenog vijeća u Haagu, čiju je odluku Hrvatska najavila u potpunosti ispoštovati i koje će se nove epizode dogoditi na relaciji turbulentnih odnosa Hrvatske i Haaga.

Međutim, jasno je da je danas, kada se u međunarodnim krugovima spominje naša zemlja, Haag ponovno glavno pitanje, a pokazao je to i netom završeni summit čelnika NATO saveza u Pragu. U završnoj deklaraciji Hrvatskoj je, iako potencijalnom kandidatu, pred nos, i to navodno zbog američkog pritiska, opet stavljena haaška obveza koja se mora poštovati i koja je, politički gledano, glavni uvjet ako se naša zemlja želi približiti vratima bilo koje euroatlantske integracije. Uostalom, rječiti tajnik NATO-a, lord George Robertson, vrlo je jasno i bez ikakvih ustezanja s govornice kazao Hrvatskoj; poruka je jasna - Hrvatska mora surađivati s Haagom i tu nema nikakvih "možda", "ako" ili "ali". Dodatno objašnjenje njegovih riječi nije potrebno.