Potpredsjednik Račanove partije i hrvatskog Sabora, Mato Arlović, saopćio je Hansu Eweu, šefu Ureda promatračke misije Europske unije u Zagrebu, da će međunarodna zajednica biti kriva ako HDZ ponovo zavlada Hrvatskom. Tvrdnja je izrečena u kontekstu problematiziranja odnosa Hrvatske s Haškim sudom. Arlović je svoga sugovornika pokušao prepasti mogućnošću HDZ-ova povratka na vlast, tvrdeći da bi u tom slučaju sigurno došlo do potpunog prekida suradnje s Haagom. Poruke da je Račan ipak bolji od Sanadera i da mu zato treba dati popust, dosad su se međunarodnoj zajednici servirale iza zatvorenih vrata, sada su izmarširale na javnu scenu. Njima se pokušava ishoditi, prvo, omekšavanje inozemnog presinga u vezi s haškim zahtjevima; (Arlović će reći da međunarodna zajednica »često svojim neosnovanim pritiscima više šteti nego koristi demokratskim procesima u Hrvatskoj«); drugo, pokušava se ponovo osnažiti već jako malaksala potpora svjetskih centara moći Račanovoj vladi; treće, SDP pere ruke od vlastite odgovornosti, nalazeći u međunarodnoj zajednici, a ne u sebi, krivca za vjerojatni poraz na narednim izborima.

Uzbunjivanje, i ucjenjivanje strahom od mogućnosti povratka HDZ-a na vlast, aktualni vladari već odavno koriste kao sredstvo discipliniranja svojih razočaranih birača. Ali za domaću upotrebu Arlović je sada počeo raspačavati i neke nove panike i paranoje. Oglašava uzbunu, hrvatsku je javnost počeo strašiti manjinama, posebno Srbima. Pokušavajući svoga Eu-sugovornika uvjeriti u genijalnost Vladina nakaradnog prijedloga zakona o manjinama, potpredsjednik SDP-a tvrdi da bi model za koji se zalažu manjinci, »svakoj manjini omogućio da ulaže veto na Vladine odluke, a odatle je do Krajine, kakva je postojala prije deset godina, u političkom smislu tek mali korak«.

Riječ je o najobičnijim glupostima, svjesnom sijanju straha i namjernom raspaljivanju nacionalističkih netrpeljivosti. Arlović nastupa kao diler bezrazložne panike. Manjina je u Hrvatskoj danas tako malo da nikako i nikomu ne mogu biti prijetnja. U Saboru ni na koji način ne mogu imati takav položaj i utjecaj da stopiraju Vladine odluke. A tvrditi da se visokim standardima manjinskih prava utire put povratku pobunjeničke i samoproglašene srpske para-države, falsifikat je i potpuna besmislica. Arloviću je to, naravno, poznato, ali od nekog vremena on se pretvorio u najotvorenijeg eksponenta SDP-ova čuvanja vlasti svim, pa i najnižim sredstvima.

Održavanje na vlasti raspirivanjem straha znak je da su svi drugi argumenti potrošeni. Da se ništa drugo osim utjerivanja u paranoju ne može ni ponuditi. Takva praksa ostavlja dojam političke mizerije, ali može biti i kontraproduktivna. Jedan od predstavnika manjina na citirane je objede odgovorio kratko i jasno: »Riječ je o vlasti koja nije u stanju urediti državu, ali je u stanju tući gladne i junačiti se na manjinama«. Ako je vašem novinaru dopuštena jedna sasvim osobna opservacija, onda moram priznati: što više slušam Matu Arlovića, sve me manje strah povratka HDZ-a na vlast.