Ratko Šćekić, predsjednik Sudskoga vijeća, u utorak je okončao dvogodišnju glavnu raspravu u slučaju »zločinačka organizacija«. Sudac Županijskog suda presudio je da »zagrebačke mafije« nije ni bilo, pa onda ni kaznenih djela vezanih uz postojanje organiziranog kriminala. Nepravomoćno, sudac Šćekić je osudio petoricu od dvanaestorice optuženika. Pravomoćno i u suhim novcima (10 milijuna kuna) država je platila pravosudni događaj desetljeća. Televizijski je prije tri godine zabilježena spektakularna preprata »mafijaša« u ured suca istražitelja Radovana Ortynskog, koji je te prosinačke noći »dogovoreno slučajno« bio dežurnim sucem u zrinjevačkom istražnom centru.

Godinu dana kasnije, Ortynski je glavni državni tužitelj, a Ratko Šćekić počinje raspravni maraton. Kroz improviziranu sudnicu u zatvoru Remetinec prodefiliralo je dvadesetak odvjetnika, na stotine ljudi u publici, novinarske ekipe su možda tek u utorak u podne opet bile u svojim prvobitnim postavama. A sve to - zašto?

Privođenje osumnjičenika izvedeno je hladne večeri u prosincu 1999. »taman na vrijeme« da snimke stignu u tv-dnevnik. Na tom spektaklu »dokazivanja« biračima kako se vlast bori protiv kriminala, izrasla je karizma suca Radovana Ortynskog, »Eliotta Nessa« hrvatskih političkih stripova. Trogodišnjim pritvorom i dvogodišnjim suđenjem, dvanaestorica su platila jednu neuspješnu predizbornu varku i jednu neuspješnu pravosudnu karijeru. »Mafije nema«, ponavlja sudac Šćekić kao nepravomoćni refren svoje presude. »Mafija« je trebala jednom, koji dan kasnije na izborima poraženom, establišmentu. »Mafija« je trebala jednoj pravosudnoj karijeri koja završava godinu dana kasnije nečasnim otpustom.

A što je s činjenicama? Jesu li i Zagrepčani u međuvremenu zaboravili desetak, petnaest gradskih punktova na kojima se pucalo i ginulo u svakom od 24 velegradska sata? Jesu li sabornici zaboravili posljednje zakonske izmjene za koje se zna da su rađene kako bi sudac Šćekić mogao dovršiti spor prije isteka svih mogućih rokova?