Nepravomoćna sudska presuda Sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu o oslobađanju od optužbe dvanaestorice osumnjičenih za udruživanje u zločinačku organizaciju nije iznenađenje za bilo koga tko je i marginalnom pažnjom pratio suđenje takozvanoj Bagarićevoj mafiji. Od početka suđenja i čitanja optužnice bilo je jasno da ne postoje jači materijalni dokazi koji bi bili sudski relevantni za dokazivanje postojanja zločinačke organizacije, a iskazi dvojice ključnih svjedoka-pokajnika, zaštićenog svjedoka broj jedan Zorana Miletića i Tomislava Marinca, nisu bili dovoljno jaki ni vjerodostojni da bi se moglo samo na osnovi njih izreći osuđujuće presude za tako jaku optužbu. Za razliku od suca Slavka Lozine koji je u slučaju "Lora" na vrlo "suptilan" način omalovažavao svjedoke, odnosno njihove iskaze, sudac Ratko Ščekić je u slučaju "zločinačke organizacije" detaljno i kompetentno obrazložio zbog čega iskazi svjedoka nisu mogli biti odlučujući za donošenje presude.

Većina stručne javnosti je jedinstvena u ocjeni da je sudac Ščekić donio kvalitetne presude koje su osumnjičene oslobodile od optužbe za koju nije bilo relevantnih dokaza, a osudile (za sada nepravomoćno) petoricu za koje su iskazi svjedoka bili dovoljno autentični i pritom potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima. Pritom je Sudsko vijeće odabralo razumni kriterij razlučivanja iskaza svjedoka prema kojem se razlikovalo ono što su svjedoci osobno doživjeli i čuli, od onog što su vidjeli u medijima i čuli u kafićima.

Stoga je ovakva nepravomoćna sudska presuda samo zrcalni odraz kvalitete istražnih radnji provedenih u ovom slučaju, kao i kvalitete optužnice. Naravno, postoje osnovane sumnje da je tijekom suđenja bilo zaplašivanja postojećih i potencijalnih svjedoka, a ubojstva kontroverznog poduzetnika i navodnog mafijaškog šefa Vjeke Sliška i Veselina Marinova, suradnika obavještajnih službi vezanog za organizirani kriminal, za vrijeme trajanja suđenja samo su potvrda te teze. Osim toga, bilo je gotovo zabavno gledati kako su se dva najprodavanija tjednika opredijelila "za" i "protiv" u ovom slučaju te prilično navijački pratili suđenje.

A da je suđenje bilo jedinstveno, neki kažu i povijesno, u hrvatskim pravosudnim okvirima govore i podaci prema kojima je ukupni trošak trogodišnjeg sudskog procesa koji je rezultirao s ukupno 32 godine zatvora koštao deset milijuna kuna, od čega je dva i pol milijuna potrošeno za preuređenje improvizirane sudnice u Remetincu. Saslušano je ukupno 120 svjedoka, od čega četiri zaštićena i dva pokajnika, svjedočilo je i sedam vještaka, a sudski spis je narastao na 15 150 stranica.