Iako izgleda kao namjerna kontra, vjerojatno je sasvim slučajno ispalo da u vrijeme eskalacije sukoba između hrvatske Vlade i predstavnika manjina, predsjednik Republike Stipe Mesić posjeti pravoslavnu crkvu u Zagrebu te susretne se i večera s mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim Jovanom Pavlovićem. Ali nakon toga više je nemoguće ne vidjeti da se u vladajućem vrhu prema manjinskim pitanjima artikuliraju dvije politike.

Donošenje zakona o pravima manjina, Hrvatskoj je bio uvjet za međunarodno priznanje. Kako je nakon oslobađanja zemlje, zbog »promijenjenih okolnosti« zakon suspendiran, današnja vlast stoji pred istim problemom kao i Tuđmanova: manjinski zakon jedan je od uvjeta za nastavljanje procesa približavanja europskim integracijama. Račanova se ekipa ni u tome nije žurila, sada trči za izgubljenim vremenom. Loveći kompromis s HDZ-om, bez kojega zakon nije moguće izglasati, Vlada se sve manje razumjela s manjinama.

Za razliku od Vladine, Mesićeva je pozicija mnogo principijelnija. Ne samo u ovom slučaju. Generalno, on teži normaliziranju Hrvatske, a kao šef države ne mora se baviti praktičnim problemima, kao što je saborska procedura i izglasavanje zakona. Tako predsjednik uporno ističe da manjine nisu nikakva opasnost za Hrvatsku, da njihova posebna zaštita, sukladna međunarodnim standardima, može biti samo dobitak za državu, izričito se izjašnjava za pozitivnu diskriminaciju. Te stavove Mesić nastoji osnažiti i simboličnim gestama, kao što je posjet Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Uz taj koncept pristaju i neke stranke vladajuće koalicije, koje su od premijera zatražile da urazumi svoje jastrebove.

Neočekivano, ta je linija praktično dobila podršku i iz crkvenih redova. »Glas Koncila« u svome uvodniku ističe da je nacionalnim manjinama potrebno osigurati potpunu ravnopravnost jer »nitko ne može biti sretan ako bi kraj njega bio netko nesretan«. Katolički se tjednik izjašnjava protiv Vladina prijedloga i tvrdi da je kvalitetan zakon o položaju manjina – hrvatski nacionalni interes. Odgodom njegova donošenja, za što izravno proziva nerealne ambicije pojedinih političara, kako na hrvatskoj strani tako i među manjincima, odgađa se – kaže »Glas Koncila« – i postavljanje temelja za izgradnju suživota te zdravoga odnosa uzajamnosti Hrvata s pripadnicima svih nacionalnih manjina.