Što god slabije vode zemlju, političari si pridaju veće značenje. Zašto? Zato što im ga sve manje pridaju drugi. Ministar Vidović reče da su sisački prosvjedi bili organizirani ne bi li srušili vlast. Prvo, ova vlast i ne zaslužuje da opstane. Drugo, nezamislivo je da jedan radnički prosvjed učini ono što se čini izborima. I kako bi to učinio? Tako da netko dođe u Banske dvore ili u Sabor te izbaci ministre i zastupnike i zaposjedne njihova mjesta?! Ta komična pretpostavka samo govori da ova vlast priželjkuje "opasnost" od rušenja kako bi prividom zastrla stvarnost.

Tako su drama vlasti i drama u društvu neovisne jedna o drugoj. Budiša bi danas s bilo kim uklonio s vlasti SDP, kao što je s bilo kim uklanjao HDZ na prošlim izborima. Tu mogućnost ne isključuje ni HSS. Nije, dakle, važno jesu li se ostvarila očekivanja birača, nego jesu li se ostvarile ambicije stranaka. Stare kombinacije ruše, a nove navješćuju upravo oni koji su najviše - pogotovo Budiša - krivi za kombinirano varanje birača. Tko jamči da Budiša i Tomčić, ako se dogodine udruže sa Sanaderom i osvoje vlast, za dvije ili tri godine, kad se vlast počne ljuljati, opet neće namigivati SDP-u? Opet svoju krivnju prikazujući kao nedužnost! Da nema signala iz svijeta, oni ni sada ne bi govorili o mogućem koaliranju s HDZ-om. Kao što je za prošle izbore koalicija poslagana po scenariju svjetskih gazda, tako će biti poslagana i za iduće.

"Pružila mi se prilika da porazgovaram s Bushom, i mislim da me zapamtio", hvali se jučer Željka Antunović. Nešto sam tek ako me je zapamtio najveći svjetski silnik, inače sam ništa! - kaže ministrica. Hrvatske se koalicije slažu iz takvog ponižavanja, pa paranoja vlasti i proizlazi iz osjećaja da je ništa bez onoga tko ju je posložio. I dok Budiša i Trconić najavljuju moguću koaliciju s HDZ-om, a Vidović optužuje rušitelje vlasti - ne upućuju oni poruke biračima nego signaliziraju svjetskim moćnicima na koji su im način na raspolaganju.