ZAGREB – Premda se broj kaznenih prijava u posljednje tri godine, kaže statistika, povećao za osam tisuća, broj osuđenih u istom se razdoblju povećao za svega tri stotine. Neučinkovitost sudstva poznata je činjenica, no iz karaktera pojedinih kaznenih djela može se iščitati da su neke grupe kriminalnih radnji, osobito u području privrednog kriminala, sankcionirane daleko ispod očekivane razine. Od ukupno 44.893 kaznene prijave, koliko ih je podneseno u 1999. godini, osudom je završilo 16.206 slučajeva. Dvije godine kasnije, podneseno je 52.756 kaznenih prijava, a broj osuda bio je svega 16.508.

S obzirom na strukturu kaznenih djela, statistika upućuje na vrlo nizak stupanj procesuiranja krađa, prijevara, pronevjera i različitih oblika financijskih malverzacija. Na primjer, u 2000. godini za razna kaznena djela protiv imovine podneseno je više od 23 tisuće kaznenih prijava, a iste je godine za takva djela osuđeno svega pet tisuća osoba. Jednako je loše stanje i u slučajevima povrede službene dužnosti (pronevjere i slično), gdje je broj kaznenih prijava bio 1.230, a osuđeno je 316 osoba. Za kazneno djelo pronevjere osuđeno je svega 158 osoba.

Na činjenicu da hrvatsko sudstvo nije efikasno u sankcioniranju različitih oblika privrednih prijestupa u više su navrata upozoravali stručnjaci. Oni tvrde da je jedan od bitnih razloga slabog kažnjavanja u području gospodarskog kriminala nedovoljna stručnost sudaca u tom području, odnosno njihova nepripremljenost da ocjenjuju složena financijska i knjigovodstvena vještačenja i druge dokaze za čije je razumijevanje neophodno poznavanje ekonomskih zakonitosti poslovanja. I predsjednik Vrhovnog suda, Ivica Crnić, upozorio je da suci nemaju odgovarajuću potporu stručnjaka ekonomske, financijske, porezne i drugih struka koji bi im pomogli u pripremi rasprave i odlučivanju o pojedinom slučaju.

Državna odvjetništva nezadovoljna su činjenicom da sadašnji propisi onemogućavaju prikupljanje dokaza u najsloženijim slučajevima gospodarskog kriminala, osobito kad su u pitanju bankovni podaci. Stoga su predložili ograničenje instituta »bankarske tajne«, čime bi se se banke zakonom obvezalo da na zahtjev državnog odvjetništva moraju dostaviti tražene podatke, bez obzira radilo se o bankarskoj tajni, ili ne. Državna odvjetništva traže da im se omogući da budu aktivni kontrolori svake obavijesti o mogućem gospodarskom kriminalu, osobito u pretvorbi i privatizaciji, te da oni iniciraju policijsku istragu.