Svi su za vlast spremni, a kako se političkom laži nitko nije udavio raznobojni se propovjednici laži utrkuju za onu najveću i najuvjerljiviju jer - ne košta ih ništa

Za ritualni ples pod maskama hrvatskih političkih profesionalaca i profesionalno plaćenih diletanata, kojim se doziva kiša nacionalnog obilja i blagostanja, sve je već spremno. Uz pratnju haaških bubnjeva i sve bučnijeg licitiranja novim generalskim optužnicama, te socijalnih masovki stečajevima i sumnjivim privatizacijama rastrojenog radništva, veliki i mali politički orkestri s glavnih i sporednih pozornica koncertiraju na sve strane. Svi su za vlast spremni, a kako je politika laž u kojoj se nitko nije udavio, raznobojni politički propovjednici laži utrkuju se za onu najveću i najuvjerljiviju. Njih to ništa ne košta, narod plaća…

Vlast bezočno krade opozicijske partiture i ulazi u nepotrebne svadje s manjinama oboružana fiktivnim strahom (kojega je čak i HDZ uspio prevladati) od mogućeg rasta njihovih ispodosampostotnih apetita koji bi ,kako nostradamusovski predvidja Mato Arlović, mogli biti pretpostavkom nove "Krajine"u političkom smislu. "Manjinsko društvo" brani stečevine i traži minimalno pet zastupnika koje bi izabrali u posebnim izbornim jedinicama.

Čega se uistinu pribojava vladajuća nomenklatura u situaciji kada je ukupan manjinski korpus u Hrvatskoj ispod 8 posto i kada je jasno da se dobar dio pripadnika nacionalnih manjina tradicionalno opredjeljuje za hrvatske političke stranke, a ne za posebne, manjinske? Čak i da se manjinama dade dvostruko pravo glasa (tzv.pozitivna diskriminacija), svojom brojnošću ne mogu predstavljati nikakvu opasnost za većinu.

SDP je potpuno izgubio svoj trećesiječanjski identitet i svojom neartikuliranom politikom rastjerao i partnere i birače te osokolio svojedobne gubitnike(HDZ) do mjere da se u ovim okolnostima dezorijentiranom zaboravnom narodu i retuširana Sanaderova stranka čini boljim izborom. "Vrijeme je za promjene", kliče Ivo Sanader uvjeren da je već zeca ulovio za uši. HDZ, veli, za razliku od SDP-a, nikada nije obećavao ono što nije mogao izvršiti, a da znaju i mogu bolje od Račanove koalicije pokazuju već danas jer se, veli, znatno bolje živi u onim sredinama gdje su oni na vlasti. Dakako, riječ je o predizbornoj retorici jer samo kod kratke pameti moguće je zaboraviti HDZ-ovsko postolujno "Iz pobjede u blagostanje", kojemu se u godinama svoje vlasti nisu ni primakli, ali su državu doveli u ksenofobni izolacionizam. Ali ni oni što su zasjali na grijesima potrošenog HDZ-a do obećanja nisu puno držali, pa dočim je okopnila pobjednička euforija i isplivali pravi problemi, opet smo zapravo imali tek nešto drugačije zapakirani HDZ na vlasti.

Ovom državom ne vlada programska politika, još manje je za njezin put presudna pobjednička ideologija, jer ona je vodjena isključivo egocentrizmom politokracije, sinekuraca i maniheja koji teže vječnosti na račun naroda. Da je u Hrvatskoj pluralizam stvarni proces, a ne tek formalno-dekorativni okvir, bilo bi apsolutno nemoguće da u razmaku od niti tri godine vodeći hrvatski liberal Dražen Budiša preživi izbore nakon paradoksalnog autogola kojega je ovih dana zabio i HSLS-u i hrvatskoj politici. "Koalirali bismo i s HDZ-om samo da konačno uklonimo Račana s vlasti", zagrmio je osvetnički. A još jučer, s "kriptokomunistom" Račanom je strasno rušio HDZ, objašnjavajući zbunjenima kako je taj savez inspiriran velikim nacionalnim ciljem - konačnom detronizacijom Tudjmanove klike . Je li izgubio vjerodostojnost kod birača? Vjerojatno onoliko koliko i HDZ. Ergo, što nam onda preostaje? Apstinencija, jer tko drži do sebe neće biti saučesnikom ove mučne klackalice na kojoj se čas gore čas dolje smjenjuju uvijek isti ljudi. A mi šutke plaćamo njihove račune. Pobunimo li se, mogli bismo dobiti i po gubici. Ili, možda je još prilika za kakvu treću opciju ako je do izbora prepoznamo i odlučimo riskirati da se i ovog puta netko s nama grubo našali…