Račanova vlast nikada nije lošije stajala. S broda koji tone, svi bježe. Prvi partner na prošlim izborima danas kao svoj glavni cilj ističe – rušenje aktualne vlasti. HSLS ne vidi nikakvu nelogičnost u činjenici da je prije tri godine, zajedno sa SDP-om, svom silom rušio HDZ, a danas se otvoreno nudi HDZ-u za detroniziranje SDP-a. Skok u vlastiti trbuh Budišina stranka ničim nije objasnila, ali njena nedosljednost i dezorijentiranost ne poništava činjenicu da je Račanova ekipa sve usamljenija. Tomčić također već mjerka druge kombinacije, sada i otvoreno koketira s HDZ-om.

Aktualna je vlast ušla i u neke sasvim nepotrebne konflikte, često i sa dijelovima društva koji se mogu smatrati njenim prirodnim saveznicima. Nakon intervencije policije nad gladnim radnicima sisačke Željezare, odnosi s radništvom i sindikatima dosegnuli su točku otvorene konfrontacije. Dogodio joj se i kompromitirajući sukob s manjinama. Vox populi sve češće tvrdi da je situacija gora nego u vrijeme HDZ-a. Predstavnici manjina izjavljuju da su HDZ-ova manjinska rješenja bila bolja, istraživanja pokazuju: u javnosti više je onih koji smatraju da su za sadašnje vlasti radnička prava smanjena nego onih koji tvrde da su povećana. Uopće nije važno koliko su te tvrdnje utemeljene, važno je da se to tako doživljava. Na izborima odlučuju uvjerenja i osjećaji, mnogo manje činjenice.

Kao i prije tri godine, Hrvatska je, čini se, zrela za promjene. Ali kao i onda, tako i danas, čežnja za promjenama ostavlja se nedefiniranom, nema analiza što i kako mijenjati. Stvara se uvjerenje kako je prvi uvjet, ali i sav smisao promjena u smjeni vlasti. Hrvatskoj se nudi dinamizam kurta-murta rotiranja. Realna je opasnost da se sva energija promjene iskoristi za seljenje vlasti s jedne političke grupacije na drugu.

Pitanje je, naime, kakve bi promjene donio povratak HDZ-a na vlast. Rikverc u Tuđmanov model više nije moguć, ali nema garancija da bi HDZ-ova nova vlast bila bitno drugačija i bolja od nekadašnje. Kadrovski, ta stranka vuče još mnogo staroga taloga na nogama. Ni programski promjene nisu precizirane. Sanaderova, kako je rekao, »nova epoha« definira se kao smjena sadašnje vlasti, ali što bi se, osim ekipe u Banskim dvorima, još u Hrvatskoj promijenilo, to od šefa HDZ-a nije čuti. Činjenica da su vladari loši ništa, naime, ne govori o kvaliteti onih koji ih pokušavaju rušiti.

Produžavanje mandata sadašnjoj vlasti također nije rješenje. Račanova se vlada pokazala nesposobnom rješavati probleme koji guše Hrvatsku, rasipnički se razbacivala dragocjenim vremenom, demonstrirala je apsolutno pomanjkanje ideja i vizije. Premijerovi suradnici sve se više ponašaju kao klonovi HDZ-ova Krpine. Drski su, autistični, agresivni, bahati i bezobrazni, vrijeđaju sve oko sebe. Novi mandat sadašnja bi vlast shvatila ne kao priliku da nadoknadi propušteno, nego bi ga sasvim krivo protumačila kao odobravanje svoga ponašanja.