Predsjednik HDZ-a djeluje europski blago i ušminkano, na televiziji daje izjave na njemačkom, doimajući se poput pravog džentlmena, pripadnika srednjoeuropskoga kruga... U stvarnosti su, međutim, njegovi potezi neumoljivi, a namjera im je samo jedna: dovesti HDZ opet do vrha

U HDZ-u se ponašaju kao da su već pobijedili na izborima, vratili vlast i ponovo se uselili u Banske dvore. Oko sebe stvaraju pobjedničku atmosferu, a predsjednik stranke Ivo Sanader siguran je da je premijerska fotelja nakon izbora njegova. O tome svjedoči njegovo držanje, govor, način komuniciranja s javnošću. Predsjednik HDZ-a djeluje europski blago i ušminkano, na televiziji daje izjave na njemačkom, doimajući se poput pravog džentlmena, pripadnika srednjoeuropskoga kruga... U stvarnosti su, međutim, njegovi potezi neumoljivi, a namjera im je samo jedna: dovesti HDZ opet do vrha. A na tom putu metode nisu važne. Čelična šaka u baršunastoj rukavici.

Ma koliko se njegovi politički protivnici i razni analitičari trudili objasniti zašto Sanader radi to što radi, meljući poput bagera sve iz stranke koji nisu na liniji sadašnjeg vodstva, najzanimljivije je to što HDZ-ova šefa u stvarnosti te analize uopće ne zanimaju. Taštinu koju posjeduje u golemim količinama (budimo pošteni, koji je političar u Hrvatskoj nema?!) u zadnje je vrijeme ipak malo primirio, barem u odnosu prema javnosti, ne razmećući se arogantnim izjavama.

Uvjeren je u svoju nedodirljivost, i poput Luja XIV. sjedi na HDZ-ovu tronu, zadovoljno osluškujući udvaranja koja mu stižu iz nekih političkih stranaka koje ga vide kao sigurnog pobjednika, pa bi se već primaknule pobjedničkom brodu.

U stranci se Sanader ponio kao Napoleon, srušivši sve koji su mu se našli na putu. Nakon već dobropoznate priče o blitz-krieg izbacivanju do jučer neizbježnog Ivića Pašalića iz stranke, preko jednakog obračuna s donedavnim prvim zagrebačkim hadezeovcem Pavom Gagulićem, raspuštanja Mladeži stranke i niza podružnica, što je kulminiralo upravo raspuštenim zagrebačkim ogrankom, Sanader vojnim korakom stupa prema biralištima.

Većina onih koji su bili odani Pašaliću u vrijeme utrke za predsjednika, ili su se »samodisciplinirali« i stali uz Sanaderov bok, ili su napustili stranku, razočarani poput Ljerke Mintas-Hodak. Ona nije željela trpjeti Sanaderov stil, smatrajući ga nedemokratskim, autoritarnim i nasilnim, ali nije ni, suprotno očekivanjima, pretrčala u Pašalićev tabor. Sanader još priprema obračun sa splitsko-dalmatinskim županom Branimirom Lukšićem, kojeg najprije čeka stranački Časni sud, a potom najvjerojatnije i izbacivanje iz HDZ-a.

Stranka je konačno završila proces »profilacije« u kojoj se bavila sam sobom, zaključili su sada ponosno hadezeovci, nakon što je na čelo zagrebačkog ogranka, do novih unutarstranačkih izbora, stala Jadranka Kosor. Zna Sanader što radi i ima logike u njegovim naizgled nelogičnim potezima. Kosor je, naime, čak i u anketama popularnosti, negdje pri vrhu političkih pozitivaca. Angažirana od jutra do večeri, dobro primljena u svim dijelovima društva i države, marljiva kao zastupnica u Hrvatskom saboru i jedna od onih rijetkih koji nikad ne izostaju sa svog radnog mjesta. Čak i u vrijeme sotoniziranja stranke, Jadranku Kosor se u tu kategoriju nije moglo staviti. Sad se može čuti da je ona i mogući HDZ-ov kandidat za gradonačelnicu Zagreba. Ako već i neće zbog spleta okolnosti biti dobitnička kombinacija, ona u svakom slučaju nije gubitnička.

Iako je HDZ-ov lisac Šeks bombastično i pomalo zloguko već najavio da »crveni odlaze s političke scene«, ne bi se reklo da se ti isti »crveni« predaju bez borbe.

Ako hadezeovci uistinu vjeruju da će im najveći hrvatski politički pragmatičar i taktičar Ivica Račan predati vlast na srebrnom pladnju, onda su stvarno ili slijepi kao Homer, ili nekritično zaljubljeni u sebe kao Narcis. Moglo bi im se stoga dogoditi da od silne zaljubljenosti i gledanja svog lika u jezeru potonu u njega i promaše na izborima.

Istina, u svim tim »ljepotama« prijeizbornog udvaranja i odbacivanja, i dalje je najneizvjesnije s haesesovcima koji uživaju u koketiranju i s lijevima i s desnima, a sebe rado svrstavaju u one u centru. Kad se naljute na Račana i njegovu ekipu, malo »zategnu« uže i odaslaju upozorenje da će otići. Onda se pred istom tom javnošću Račan i Tomčić mire, objašnjavajući da su ili mediji nešto opet »zakuhali«, ili su građani nešto pogrešno razumjeli.

Zar to socijaldemokrati, narodnjaci i Kramarićevi liberali »seljake« muče ili zalijevaju vrućim uljem, pa su to trpljenja o kojima svako malo progovaraju haesesovci? Ako im stvarno nije dobro u njihovu društvu, neka ga napuste, kao što su učinili Budišini haeselesovci, ma što tko mislio o njima. Morat će se odlučiti. Jer, birači neodlučne i prevrtljive nikad nisu ljubili na izborima.