Prije no što su pregovori državnih i javnih službi o plaćama i drugim materijalnim pravima za proračunsku 2003. godinu privedeni kraju, Vlada ih je okončala. Primijenila je već oprobanu taktiku – podijeli pa vladaj. Kako se, pak, nezadovoljnici u zadnji tren ne bi mogli izboriti za pokoju kunu više u idućoj godini, svoju je odluku Vlada i službeno utanačila. Nepuni dan nakon susreta s predstavnicima oko 260 tisuća zaposlenih u državnim i javnom službama, proračunske pozicije zaposlenih koji se financiraju iz državne kase, odobrene su na sjednici Vlade. Gotovo preko noći istopila su se obećanja Vlade prema kojima bi plaće proračunskih korisnika u narednoj godini mogle porasti za oko 2,5 posto. Dio tog rasta, kako je u startu Vlada tvrdila ostvario bi se kroz korekciju koeficijenata. Tako su pregovori, za ovu godinu, okončani u rekordnom roku, već na drugom susretu pregovaračkih timova. Nade da će nezadovoljni u nastavku razgovora s Vladom, išta postići, nerealne su.

Odnosom prema državnim i javnim službama, Vlada je još jednom pokazala koliko joj je stalo do poštivanja danih obećanja, ali i koliko joj je stalo do dijaloga sa suprotnom stranom. Godinu i pol dana izgubilo se na »uljepšavanje« uredbi o koeficijentima proračunskih korisnika. Već pri donošenju Uredbe sindikati su zatražili njezinu izmjenu. Da je propis izrađen na brzinu, bez prevelikih analiza i prevelike brige o njegovoj primjeni i onom što će ta primjena izazvati, priznala je i Vlada. Stoga je i sama u nekoliko navrata najavila izmjene koeficijenata. Međutim, cijela priča na kraju se svela na trošenje vremena i davanje lažnih nada. Državne službe ostale su kratkih rukava, a država se odlučila na financijsko potpomaganje javnih službi. Bez obzira koliko obrazovanje i znanost bili na niskim granama u zemlji i bez obzira što je nagla briga države za te djelatnosti pozitivan korak, činjenica je da je Vlada postupila neprincipijelno i pomalo bezobrazno. Bezobrazno, jer je stotinjak tisuća zaposlenih u državnim službama preko godinu dana »filala« lažnim nadama, da bi u konačnici sve svoje greške prelomila preko zaposlenih u birokraciji, vojci, policiji i carini.

Djelomična korekcija koeficijenata u 2003. godini osigurana je za zaposlene u javnim službama. Najbolje je prošlo školstvo, za koje je osigurano dodatnih 200 milijuna kuna. Sada još ostaje da se školski sindikati međusobno dogovore hoće li plaće rasti samo nastavnom kadru ili svim zaposlenim u osnovim i srednjim školama. Selektivnim pristupom proračunskim korisnicima, Vlada je obećala i djelomičnu korekciju koeficijenata u zdravstvu i to za nezdravstveno osoblje koje sudjeluje u postupku liječenja, te u znanosti. Kako ulaganje u znanost, prema Vladinu mišljenju, nije moguće realizirati samo kroz proračun, predložen je niz poticajnih i poreznih mjera i olakšica za veće ulaganje u tu djelatnost. Tako bi se PDV za sve investicije u znanosti vraćao, a država bi na svaku kunu iz gospodarstva uloženu u znanost dodala još jednu kunu kroz posebnu nacionalnu zakladu za znanost.

Nakon što se Vlada jasno opredijelila na veća proračunska ulaganja u javni sektor u idućoj godini, sindikati javnih službi, bez prevelika razmišljanja, pristali su na ponuđene iznose božićnice i dara za djecu u ovoj godni te na regres za iduću godinu. Jednaka sredstva isplatit će se, htjeli oni to ili ne i zaposlenima u državnim službama. Pa će božićnica proračunskih korisnika iznositi 500 kuna, dar za djecu 400 kuna, a u idućoj predizbornoj godini Vlada će ih nagraditi i regresom u iznosu od 600 kuna.

Barem dijelu javnih službi plaće će u narednoj godini rasti, unatoč činjenici da osnovica za njihov obračun ostaje jednaka ovogodišnjoj. Državne službe, pak, ostat će na prosjeku 2002. godine, a pokoju kunu više u buštici moći će priskrbiti isključivo temeljem izmjena u sustavu oporezivanja plaća. No, Vlada je posegnula za još jednom nepravdom, pa je izmijenjena osnovica za obračun plaća za dužnosnike. Do sada njihova je osnovica iskazivana u neto iznosu i bila je nešto veća od tri tisuće kuna. Od iduće godine, iskazivat će se u bruto iznosu i izjednačit će se s osnovicom svih proračunskih korisnika. U praksi će to značiti da će plaće dužnosnika, ne bude li im Vlada umanjivala koeficijente, rasti za razliku od plaća »obične« birokracije.

Tijek pregovora između Vlade i sindikata državnih i javnih službi najzorniji je primjer svih obećanih, a neobavljenih reformskih zahvata u zemlji. Zaposleni u birokraciji, vojsci, policiji – plaćaju neučinkovitost Vlade zbog koje kasne reforme. Vlada je državnim službama priznala kako oni plaćaju njezinu grešku, najavlj ujući mogućnost korekcija unutar sustava tijekom iduće godine. Te korekcije ovisit će o brzini rješavanja viška zaposlenih u vojci, ali i brzini reforme administracije. Smanjivanje radne snage u državnim službama, tako je jedini način da se preostalim radnicima povećaju plaće.