Novi list: 04. 12. 2002.

Zločin kao državna tajna

Piše: Jelena Lovrić

Ministarstvo obrane pokrenulo je istragu kako je dokument s oznakom državna tajna dospio u medije – saopćio je doministar obrane Zlatko Gareljić, najavljujući sankcioniranje onih koji su tajne papire »neovlašteno učinili dostupnim javnosti«. Dokument, čije je objavljivanje, po Gareljiću, »apsolutno nedopustivo«, otkriva da je još lani o Medačkom džepu provedena istraga potvrdila osnovanost nedavno pristiglih haških optužnica.

»Analitička prosudba« nastala je početkom prošle godine, nakon što su hrvatske obavještajne službe doznale da haški istražitelji prikupljaju podatke o akciji u medačkim selima u kojoj je ubijen veći broj srpskih civila. Dokument detaljno analizira kritične događaje i rekonstruira zapovjedni lanac rečene operacije. Potvrđuje nestanak velikog broja građana srpske nacionalnosti, najmanje 51 osobe, ukazuje na brojne enigmatične detalje, dokazuje da se zločin pokušavao prikriti. Dokument podsjeća da su nekoliko dana nakon akcije dužnosti razriješeni Rahim Ademi, ondašnji zapovjednik gospićkog zbornog područja, i bojnik Mile Kosović, zapovjednik Domobranske pukovnije. Istraga, koju su lani provele hrvatske tajne službe, teško tereti zapovjednike akcije Medački džep i potvrđuje navode iz optužnica Haškog suda.

Objavljujući tajni dokument, »Jutarnji list« navodi i riječi jednog od vodećih hrvatskih vojnih obavještajaca, koji je masakr srpskih civila protumačio na sljedeći način: »U Medačkom džepu očito se provodila strategija spaljene zemlje. Glavna ideja bila je da se tamo nitko ne vrati. Zato su se poslije ubijanja spaljivale kuće i trovali bunari. Mi smo vrlo precizno rekonstruirali što se tamo dogodilo, znamo tko bi mogao biti kriv. Vladu smo još lani obavijestili o našim nalazima, a generalima Hrvatske vojske zamjeramo što su o svemu tome šutjeli«. Račanova je vlada, dakle, na vrijeme bila upozorena, detaljan izvještaj o Medačkom džepu dobila je prije nego je ijedna optužnica stigla u Zagreb.

Ministarstvo obrane potvrdilo je autentičnost objavljenog dokumenta i najavilo progon onih koji su ga dostavili medijima. Ali prije toga i samo bi moralo odgovoriti na neka pitanja. Prvo, zašto se rezultati istrage o zločinima u Medačkom džepu tretiraju kao tajna čije je objavljivanje »apsolutno nedopustivo«? Nije li nalaze trebalo podastrijeti javnosti, pogotovo jer se istodobno narodu sistematski ispire mozak tvrdnjama kako s hrvatske strane nikakav zločin nije počinjen? Nije li nelogično da su haške optužnice javne, a podudarni im dokumenti hrvatskih tajnih službi skrivaju se kao državna tajna?

Drugo, kako se moglo dogoditi da po lani provedenoj istrazi, koja je, u najmanju ruku, potvrdila indicije o počinjenju masovnog zločina u Medačkom džepu, nadležne institucije ništa nisu poduzele? Sada se najavljuje hitra akcija protiv onih koji su dokument dostavili novinama, a protiv počinitelja zločina ne zna se da je povedena bilo kakva akcija. Opet je kriv glasnik, egzekutorima je odavno oprošteno.

Treće, kako se moglo dogoditi da se hrvatska vlast pjeni povodom haških optužnica, osporava njihove navode i pokreće ustavne sporove, kad je u rukama imala potvrdu vlastitih istražitelja da navedene optužbe uglavnom stoje? I kako ima obraza vrištati zbog kvalifikacija o etničkom čišćenju kada joj vlastiti obavještajci tvrde da se u Medačkom džepu provodila strategija »spaljene zemlje«, što je samo drugo ime za isti zločin?