Za razliku od grubo saopćenih pouka kako Hrvatskoj nije vrijeme aplicirati za prijem u Europsku uniju, na jednoj konferenciji u Beču ovih je dana nekoliko važnih europskih političara podržalo hrvatsku kandidaturu za članstvo u EU. Kako je hrvatsku javnost izvijestio hrvatski euro-ministar Mimica, najizričitiji je u tome bio povjerenik Europske komisije za proširenje EU, Guenther Verheugen, koji je rekao da Hrvatska ne spada u Zapadni Balkan, da je iznimka u odnosu na ostale zemlje u regiji te se ne smije usporavati u europskom uvezivanju. Verheugen je kasnije unekoliko relativizirao Mimičina euforična tumačenja: da, on smatra da Hrvatska za ulazak u EU ne treba čekati druge zemlje iz regije, jer je »znatno naprednija«, ali to je njegov osobni stav. Iz njegovih se izjava dade razumjeti da bi Hrvatska, ako se jako potrudi, mogla pokušati uhvatiti korak sa Bugarskom i Rumunjskom.

Vladajuća propaganda citirane izjave sada pokušava interpretirati kao dramatičan obrat u odnosu Europske unije prema Hrvatskoj, sugerira se da je došlo do temeljite revizije njenih dosad kritičnih stavova. Teza je krajnje problematična. Zemlje EU su nedavno, na svom oficijelnom sastanku, definirale i svoj stav prema Hrvatskoj. Da je on u međuvremenu promijenjen, Bruxelles bi sigurno našao načina da to saopći, na način koji bi bio više obavezujući od izjava pojedinaca, na nekom savjetovanju.

Teza o EU-obratu prema Zagrebu ne stoji i zato jer se ne radi o promjeni stavova, nego najviše o promjeni intonacije. Poruke se nisu mijenjale, ali su naglasci drugačije raspoređeni. Umjesto dosadašnjeg: »Europa vas neće, dok se ne promijenite«, Hrvatskoj se sada kaže: »Europa vas hoće, ali morate se promijeniti!«. Na to upućuje i jučer objavljeni intervju američkog ambasadora Lawrence Rossina, koji tvrdi da Hrvatska u svijetu loše stoji, da je njen međunarodni položaj pokvarilo ponašanje Vlade u vezi s haškim zahtjevima te da Hrvatska – želi li biti dijelom demokratske svjetske zajednice, što je njen izbor – mora ispuniti obaveze koje je sama preuzela.

Iako neobavezujuća, Verheugenova je izjava ipak dragocjena jer Hrvatskoj pruža uvjeravanja da ne mora biti definitivno izgubljen slučaj. Hrvatska ima šanse, ali od nje zavisi hoće li ih iskoristiti. Opozicija sada predlaže donošenje saborske deklaracije o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ali HDZ bi više pomogao da ne odmaže promjenama koje su uvjet za uvezivanje u europsku zajednicu, kao što je donošenje manjinskih zakona ili suradnja s Haškim sudom. Pozicija ili sekundira izjavama Otta von Habsburga da se u međunarodnoj zajednici protiv Hrvatske vodi sustavan rat, ili Verheugenovo otvaranje vrata tumači kao potpunu podršku dosadašnjem držanju Račanove vlasti. Hrvatska se javnost hvata svake izjave koja dođe iz svijeta, kao definitivne presude o budućnosti zemlje. Na nužnost da europske standarde Hrvatska mora početi živjeti sebe radi, nitko ne misli. Nije najvažnije kada će Hrvatska u Europu, presudnije je kada će Europa biti i u Hrvatskoj.