Sulić je jedan od HDZ-ovih tajkuna, povezan s mutnim tokovima novca u Tuđmanovo vrijeme. Ime mu se pojavljuje u opsežnoj istrazi oko afere s HDZ-ovim računima u inozemnim bankama. Dijaspora je na ta konta uplaćivala donacije, navodno za obranu Hrvatske, ali su oni služili i za mnoge druge transakcije. Tako je Sulić, kao osoba HDZ-ova povjerenja, iznosio novce iz Hrvatske i polagao ih na račune u Austriji. Navodno je sudjelovao i u akciji Tuđmanova Ministarstva financija te za račun države prodavao u Bosni i Hercegovini jugo-dinare.

O agresiji Hrvatske na susjednu državu bezvrijednim novčanicama bivše zajedničke države, službeno ništa se ne zna. Ali javna je tajna da u vrijeme zamjene jugoslavenskih hrvatskim dinarima, povučene banknote nisu uništene, kako bi to bilo normalno. Umjesto toga, prebacivane su u Bosnu i Hercegovinu i tamo mijenjane u devize. Očevici tvrde da je operacija bila obimna, novac je transportiran vrećama i kamionima. U to je vrijeme BiH bila preplavljena s jedne strane, novim, svježe tiskanim topčiderskim dinarima, s druge su strane, iz Hrvatske, stizale već stornirane novčanice. Cilj im je bio isti – svoju bezvrijednost pretvoriti u čvrstu monetu, iz Bosne isisati ono što vrijedi, u zamjenu za ono što je de facto ništa.

Tako kupljene devize Sulić je vjerojatno trebao položiti na inozemne račune, kojima je raspolagala HDZ-ova vrhuška. Ta su se sredstva potom mogla angažirati u privatizaciji, njima su se kupovale firme i druge vrijednosti po Hrvatskoj. Općepoznata je činjenica da su neka velika poduzeća tajkunizirana parama koje su izvučene iz Bosne i Hercegovine. Pojedini današnji kraljevi ovog i onog, svoj su kapital zgrnuli kao kamiondžije, na relaciji Zagreb-Mostar. Takve akcije nisu bile pojedinačne ni sporadične, nego su se, po svemu dosad poznatom, odvijale organizirano, pod visokim hrvatskim državnim pokroviteljstvom.

Tuđmanova je politika, petljajući se u Bosnu i Hercegovinu, napravila mnogo zla. Sadašnja vlast nema petlje da o tome otvoreno progovori. Prešućuje s Miloševićem uglavljeni projekt podjele susjedne države, niječe vojno uplitanje, ignorira činjenicu postojanja logora i sponzorstva nad zločinačkom politikom. U tom pogledu ni državni kriminal s preuzimanjem bosanskih deviznih rezervi za poništene dinare nije izuzetak.

Političari iz vladajuće garniture posljednjih dana ponovo počinju bajati o tome kako bi susjednu državu trebalo prekrojiti i urediti. SDP-ove perjanice čak preuzimaju Tuđmanovu ideju o nužnosti stvaranja hrvatskog entiteta. Dok javno ne preispita svoju ulogu u Bosni i Hercegovini, dok ne prizna činjenice i ne pruži ispriku, Hrvatska nema moralno pravo ni pogledati prema Sarajevu.