U jednoumlju su novinari ratovali s komunističkim cenzorima, a kad su najgori iz Partije završili u HDZ-u, nastavili su istom silinom gaziti slobodu javne riječi. Nakon trećega siječnja možeš mlatiti po političarima "kukom i motikom" bilo da se radi o načelniku Mrduše Donje ili o Račanu osobno, ali sloboda novinarstva je i dalje ugrožena. Sad je problem i u novopečenim kapitalistima, skorojevićima koji su do kapitala došli tko zna kakvim mafijašenjem, uvukli se faktički ili formalno u vlasničke strukture novina, pa usmjeravaju stvari sukladno poslovnim interesima.

Tako je za jedan naš tjednik Hrvoje Petrač poštenjačina, hranitelj i društveni pregalac, a konkurencija tvrdi da se radi o kriminalcu. Jedni prikazuju Jelavića i Pripuza glavama zagrebačkog podzemlja, fotografirajući ih iz takvih uglova da ovi neminovno nalikuju djecoubojicama, a drugi od početka tvrde kako su nevini i da im je Državno odvjetništvo napakovalo, a ispred njihovih objektiva izgledaju tako krotko da bi im odmah dali vlastitu nejač na usvajanje. Mnogima je ujutro kost u grlu jer ne znaju, nakon što im urednici naruče temu, za čiji će je interes odraditi. Bitan je senzacionalistički naslov, ogad i diskreditacija, a načelo po kojem valja saslušati obje strane ne poštuje se u većini medija. Pritišće nas se sofisticiranije nego ikada!