Dražen Budiša, lider oporbenog HSLS-a, ovih dana pun gorčine tvrdi kako mediji bliski vladajućem SDP-u njegovu stranku silom guraju "desnije od HDZ-a". Da tome nije tako, govore pak Budišini nedavni razgovori s LS-ovim čelnikom Zlatkom Kramarićem, koji bi u slučaju stimulativnog izbornog zakona mogli dovesti i do međusobnog koaliranja. Povezujući to s nekim njegovim prijašnjim istupima, za Budišu očito nije sporno da HSLS mora ostati u političkom centru, otvoren za suradnju sa svim umjerenim opcijama.

Određeni se, međutim, problem ogleda u tome što Budiša zacijelo ne prati ono što mu rade najbliži suradnici. Dok je dio njih u Kini razmjenjivao iskustva s tamošnjim vodstvom Komunističke partije, na svoje je došao potpredsjednik HSLS-a Joško Kontić. Tako se i moglo dogoditi da se Budiša istoga dana "pere" od desnice, a da Kontić bez ikakva krzmanja napominje kako socijalni liberali moraju poštovati "potpunu podijeljenost" Hrvatske i da će zato koalirati sa strankama desnoga centra. Na istim su linijama i brojni medijski i saborski istupi Kontićevih istomišljenika, od Ivice Škarića do Željka Glavana i Marija Kovača.

Koji je "pravi" HSLS? Onaj o kojemu govori Budiša, onaj u kome osjetniju ulogu imaju građanski orijentirani stranački potpredsjednici Đurđa Adlešić i Ivan Čehok, ili onaj u kome je nakon silnih raskola napokon svoja na svome Kontićeva družina? Odgovor je teško dati budući da se Budiši ne može prigovoriti da je unutar vodstva spriječio "cvjetanje tisuću cvjetova". Šira je javnost zbunjena takvim disonantnim tonovima, jer svaka od tih opcija podrazumijeva i nešto drukčije biračko tijelo. Ako prosječnom građaninu nije jasno u kojem smjeru ide HSLS, što očito nije usuglašeno ni unutar njegova vodstva, vjerojatno će se linijom manjeg otpora okrenuti strankama za koje zna što mu nude.