Vjesnik: 10. 12. 2002.
Kramarić kao tampon
Sam je Kramarić kazao da bi mogao biti »tampon između Budiše i Radoša«. Vječiti osječki gradonačelnik i šaljivdžija ovaj se put poslužio prilično nesretnom usporedbom. Ili je možda uvijek bio ljubomoran na dugogodišnju Budišinu i Radoševu privrženost, pa bi i on među njih, ako nikako drukčije, a onda barem kao ono za što se sam ponudio!
ANDREA LATINOVIĆ
Vlada se prigodom usvajanja državnog proračuna za 2003., »teškog« 87,6 milijardi kuna, pokazala iznimno »milostivom«. Od čak 450 amandmana izvoljela je prihvatiti čak jedan (!) i to onaj koji se ticao povećanja novca za Zavod za zaštitu prirode, a čast da je Vlada uopće uvaži dobila je mlada i poletna HSS-ova zastupnica Marijana Petir.
Taj su se petak u zgradi Sabora zastupnici »patili« gotovo 14 sati. Iako su se pojedinci (Kajin, Škare-Ožbolt, Kosor) tjednima pripremali za silne amandmane koje su imali pridodati Crkvenčevu proračunu, na koncu su svi - izvisili.
Tako je omiljeni tribun i definitivni rekorder sa čak 97 amandmana, IDS-ovac Kajin, uspio postići i još jedan slavan rekord - da mu svi prijedlozi budu odbijeni. Već tijekom popodneva, a posebice navečer, dok su se nervoza, umor i bezvoljnost »valjali« zgradom Sabora, Kajin se počeo smijati sam sebi. Od muke, naravno, ali i zbog vlastite naivnosti, jer je vjerovao da će Račanova vlada pokazati sluha barem za nekoliko njegovih malih amandmančića. Ali, ništa.
Financijski su najteži bili zahtjevi deceovke Vesne Škare-Ožbolt, čiji su ukupni novčani zahtjevi iznosili 2,5 milijardi kuna, a odnosili su se uglavnom na istočnu Slavoniju. I tu se Mato Crkvenac pokazao neumoljivim - odbio je sve njezine amandmane. No, za razliku od pokunjenog Kajina, pragmatična Škare-Ožbolt je unaprijed znala Vladin stav.
Crkvenac je, osim krute odlučnosti, ovaj put pokazao i dozu arogancije, odgovarajući hadezeovcima Jadranki Kosor i Ivanu Šukeru, koji su otvorili pitanje ratnih stradalnika, poručivši im da »zastupnici mogu izražavati žaljenje, pa se u tom smislu može otvoriti i knjiga žalbe«. Ako je i od Crkvenca, previše je. Posebice nakon njegove nedavne uvredljive izjave da su novinari zapravo »polupismene uhode«.
Iskoristivši SDP-ovu nespretnost (?) i tvrdi stav u vezi s novim prijedlogom ustavnog zakona o pravima manjina, o čemu se već tjednima javno polemizira, a opominje nas i međunarodna zajednica, hadezeovci su, čini se, pokušali nabaciti jedan bod za sebe. Pa se tako HDZ-ov »voljeni vođa« Sanader susreo u parlamentu s predstavnicima manjina. Eto, dokle je došlo. Manjine koje su godinama »rat« vodile upravo s HDZ-om, sada su se zbog SDP-ova prijedloga potužile upravo - njemu.
Istina, promućurni Furio Radin iz talijanske manjine odbio je zločeste komentare da je »lakše našao zajednički jezik sa Šeksom negoli s Arlovićem«. A uvijek budan i oprezan Milorad Pupovac je opet ustvrdio da se »u posljednje vrijeme SDP izgubio u nizu političkih poteza, pa i u odnosu prema manjinama«, diplomatski dodajući da će manjine vidjeti »kako će se HDZ ubuduće ponašati«.
Tri godine nakon smrti prvog predsjednika mlade hrvatske države dr. Franje Tuđmana, članovi njegove stranke (HDZ-a) su danas poput »rakove djece«. Suradnici iz njegova najbližeg kruga, s kojima je godinama radio, danas su rasuti u nekoliko stranaka (HDZ, DC, HB, HND, nezavisni) i manje-više svi sjede u parlamentu. Istina, svi se jednako tako pozivaju na Tuđmanovu političku ostavštinu, optužujući mahom jedni druge. No, zajedničko im je jedno - svi bi se željeli vratiti na vlast.
A kad već spominjemo Franju Tuđmana, najdojmljiviji salto mortale posljednjih mjeseci učinio je (je li to uopće iznenađenje?!) esdepeovac Zdravko Tomac. On je javno, poput pokajnika, i to na skupu HIP-a Miroslava Tuđmana, izjavio da se nikad nije slagao s Tuđmanovom politikom prema BiH, ali da će vrijeme možda pokazati da je Tuđman ipak bio u pravu u nekim ocjenama, a ne on! Cinici već govore da lukavi Tomac, procjenjujući da SDP-ov brod tone sve brže i dublje, traži odstupnicu prema desnom dijelu političke arene. Teško je vjerovati da su se Tomčeve riječi svidjele njegovu šefu Račanu.
U međuvremenu su se predsjednici HSLS-a i LS-a, Dražen Budiša i Zlatko Kramarić, sastali u jednom zagrebačkom restoranu i razgovarali o mogućoj koalicijskoj suradnji. Pa to je predivno, pogotovo nakon svega što su izrekli jedan o drugome u vrijeme HSLS-ova raspada prije pet godina. Još je vrckavi Kramarić dodao da bi mogao biti »tampon između Budiše i Radoša«. Vječiti osječki gradonačelnik i šaljivdžija ovaj se put poslužio prilično nesretnom usporedbom. Ili je možda uvijek bio ljubomoran na dugogodišnjoj Budišinoj i Radoševoj privrženosti, pa bi i on među njih, ako nikako drukčije, a onda barem kao ono za što se sam ponudio!