Vjesnik: 11. 12. 2002.
»Tuđman nije imao smisla pratiti suvremeni svijet«
Suradnja s prvim hrvatskim predsjednikom bila je zanimljiva zato što je bio čovjek maksimalnog zalaganja, velikih organizatorskih sposobnosti i zato što je uvijek izvršio ono što je obećao u razgovoru kad se radilo o onome što hoće i traži, kaže Bilandžić
ZAGREB, 10. prosinca - Tri godine poslije smrti dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, o njegovoj ulozi i postignućima govori istaknuti povjesničar i jedan od Tuđmanovih suradnika u obnašanju vlasti u mladoj hrvatskoj državi akademik Dušan Bilandžić. Na pitanje o tome kako je bilo surađivati s predsjednikom Tuđmanom, Bilandžić kaže:
- S jedne strane, suradnja s njim bila je zanimljiva zato što je bio čovjek maksimalnog zalaganja, velikih organizatorskih sposobnosti i zato što je uvijek izvršio ono što je obećao u razgovoru kad se radilo o onome što hoće i traži. S druge strane, on je, nošen svojim uvjerenjem da je gotovo uvijek u pravu, vrlo teško prihvaćao sugestije onih koji se ne slažu s njegovim pogledom na stvari ili koji se ne slažu s njegovom idejom i planom. U tom pogledu, bio je nepopustljiv.
• Kako ste se vi osjećali u toj suradnji?
- U jednom intervju, na pitanje o tome kako se osjećam kao član državnog Predsjedništva, odgovorio sam da se osjećam kao Milan Grol u vladi Josipa Broza Tita. Grol je 1945. godine bio potpredsjednik vlade kod Tita, a odlučivao je Politbiro na tajnim sjednicama. Isto tako, dr. Tuđman je odlučivao u užem krugu svojih istomišljenika, a Predsjedništvo je bilo manje-više formalna institucija, koja je naslijeđena iz socijalističkog uređenja. U ime opozicije, ja sam bio potpredsjednik Republike Hrvatske.
Ali, bez obzira na to, bilo je izazovno sudjelovati u povijesnom činu, posebno za mene kao kroničara i historičara naše najnovije povijesti. U tome sam vidio šansu da izbliza vidim kako teku procesi. Na takav način sudjelovao sam i kad sam surađivao s Edvardom Kardeljem i kad sam bio na sastancima koje je vodio Tito. To je za mene neiscrpan izvor informacija i spoznaja.
• Kao povjesničar, možete li reći što je ostalo od Tuđmanova djela?
- Malo grubo rečeno, ostalo je neizbrisivo da je bio vođa nacionalnog pokreta za stvaranje države, prvi predsjednik države i da je pobijedio u ratu. Ali, mnogo važnije pitanje od pobjede u ratu je pitanje o tome kakvu Hrvatsku treba graditi. U tom pogledu, dr. Tuđman je imao povijesnu šansu učiniti Hrvatsku miljenicom Europe, u prvom redu po unutarnjem demokartskom životu. Osim toga, on je imao šansu, a i narod je to očekivao, da Hrvatska nakon oslobođenja i prestanka plaćanja u blagajnu SFR Jugoslavije za nerazvijene krajeve BiH, Crne Gore, Kosova i Makedonije krene putem ekonomskog razvoja, da doživi ekonomski bum, ekonomsko čudo... Međutim, on nije imao smisla za to, nije imao smisla pratiti suvremeni svijet u pogledu njegove modernizacije, europeizacije, tako da je vojna pobjeda postala čak i neka vrst poraza u miru.
Andrija Tunjić