Svojom isprikom Franji Tuđmanu Zdravko Tomac proizveo je veliki politički skandal. Ponajviše stoga jer je bivšem šefu države odao priznanje na onome što je u njegovoj politici zaista najspornije. Riječ je o odnosu prema Bosni i Hercegovini, gdje su njegovi imperijalni apetiti posijali mnoge zločine i mnogo nesreće. Da je Franjo Tuđman živ, onda bi bosanski Hrvati vjerojatno s njim razgovarali onako kako se ovih dana pred Haškim sudom sa Slobodanom Miloševićem suočava Milan Babić – sipajući mu u lice teške optužbe.

Ali skandaliziranju zapravo nema mjesta. Tomčevo posthumno povlađivanje Tuđmanu samo je do krajnjih konzekvenci, do striptiziranja, dovelo politiku njegove stranke i ukupne vlasti. Aktualna vladajuća ekipa bivšem je poglavaru države odavno već uputila poruke slaganja i praktičnu ispriku. Vlast, koja se u sedlo uzverala više na implicitnom, nego izričitom programu detuđmanizacije zemlje, u međuvremenu je spuznula na pozicije faktičnog pristajanja uz Tuđmanovu politiku. Od provođenja divljačkog kapitalizma do odnosa prema Haškom sudu.

U dokumentu »Balkan 2010. godine«, što su ga u američkoj nevladinoj organizaciji, Vijeću za međunarodne odnose, izradili većinom bivši američki diplomati i visokorangirani vojnici, Hrvatska se tretira kao zemlja koja je od drugih u regiji znatno isprednjačila po reformama. Ali jedan od autora, James O'Brian, inače Clintonov balkanolog, kaže da je Hrvatska uz Balkan još vezana ne samo preko svog odnosa spram Bosne i Hercegovine, nego i neizvjesnošću »je li sadašnja vladajuća koalicija stvarno spremna suprotstaviti se eliti koja se okoristila ratom«. Odnos prema bivšoj vlasti on drži za Hrvatsku vrlo važnim pitanjem.

Dileme oko usmjerenja vladajućih najintenzivnije su povezane s dva pitanja. O'Brian kaže da ga je »razočarala nespremnost vlade premijera Račana da se sudski gone odgovorni za kriminal u gospodarstvu, pogotovo u pretvorbi« te HDZ-u preporuča, ako se želi vratiti na vlast, neka se riješi ljudi prljavih ruku, koji su odgovorni za masovnu korupciju Tuđmanove vlasti. Vlada ga je razočarala i odnosom prema Haškom sudu, jer nije iskoristila njegove mogućnosti za »otkrivanje, u svojoj biti, protuhrvatskih postupaka Tuđmanova režima«. Amerikanac smatra da je vlast javnosti morala predočiti činjenice, tako bi suzbila antihaška raspoloženja, pa ona »ne bi kočila napredovanje Hrvatske prema Europi i NATO-u«.

Tomčevo slaganje uz Tuđmanovu bosansku politiku samo je zadnja etapa u klizanju aktualne vlasti u otvoreni tuđmanizam. Mic po mic pa je krug zatvoren. Novinske ankete također pokazuju da je bivši predsjednik ponovo vrlo popularan – lani u ovo vrijeme njegovo je šefovanje državom dobrim ocjenjivalo 39 posto anketiranih, danas više od 50 posto smatra da je bio dobar predsjednik. Dovoljno za pobjedu na izborima. Povratak Tuđmanu izraz je ponajprije činjenice da aktualna vlast nije izgradila istinsku alternativu.

Prvog hrvatskog predsjednika treba prepustiti povijesti i povjesničarima. Tuđman više nije točka oko koje se Hrvatska treba okretati i prema kojoj se mora određivati. Niti na toj strani može naći izlaz. Nužno je prekinuti i sve svađe o nužnoj detuđmanizaciji, odnosno imperativu nove tuđmanizacije Hrvatske. Uz te se termine veže mnogo strasnog apriorizma, koji onemogućava bilo kakvu razumnu debatu o budućnosti zemlje. Mrtvima spokoj, za žive je okupljanje oko grobova – morbidna perspektiva.