Nekad se na putovanja išlo da bismo se predstavili u državama s kojima nisimo imali neke bliske odnose jer su predaleko ili nam se vanjskopolitički ciljevi nekako nisu preklapali. Mesić je takvu praksu odlučio prekinuti pa je još od ustoličenja na Pantovčaku izrađen okvirni kalendar putovanja kojim bi se trebali obuhvatiti svi kontinenti. Koordinacija na državnoj razini, precizni planovi putovanja i razlozi odlaska u strane zemlje te ciljevi što se njima želi postići bila bi dobrodošla novost u radu sve brojnijih hrvatskih delegacija koje se spremaju na put. Možda iduća godina u tom smislu donese neke pozitivne promjene.

Međutim, predsjednik Mesić uopće ne drži prvo mjesto na rang listi najvećih putnika među sukreatorima hrvatske vanjske politike; zlatnu medalju za najputnika ove godine zaslužio je ministar vanjskih poslova Tonino Picula koji je, što u sastavu visokih državnih delegacija, što predvodeći izlaslanstva, u ovoj godini čak 41 put pakirao putne torbe. Šef diplomacije prošao je, među ostalim, u protekloj godini susjedne zemlje (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Italija, SR Jugoslavija), sa svojim se kolegama ministrima susretao po zapadnoeuropskim prijestolnicama (Njemačka, Belgija, Velika Britanija, Francuska), bio je u baltičkim zemljama i Skandinaviji (Estonija, Latvija, Švedska, Finska, Danska i Island), putovao je preko Atlantika u Sjedinjene Države i to dva puta - zajedno s premijerom Ivicom Račanom i na zasjedanje Ujedinjenih naroda, posjetio je Japan i Južnu Koreju, boravio je zajedno s predsjednikom Stipom Mesićem u Rusiji i Kazahstanu, a kraj godine okrunit će odlaskom u četiri zemlje Bliskog istoka - Egipat, Libanon, Jordan i Libiju. Pored putovanja, Ministarstvo vanjskih poslova ima i visoki score kad su u pitanju potpisani bilateralni dokumenti; u ovoj je godini potpisano njih 67, u rasponu od onih kojima se tek započinje suradnja pa do sporazuma koji su godinama čekali na realizaciju, poput onoga o privremenom režimu na južnoj granici.

Hrvatski Predsjednik već je na početku 2002. godine krenuo na daleka putovanja, koja su i obilježila njegove ovogodišnje vanjskopolitičke aktivnosti. Prvo je u veljači boravio u službenom posjetu Indoneziji, Maleziji, Tajlandu i Brunejima, pa je iz Hrvatske bio odsutan petanestak dana, onda je s Dalekog istoka krenuo u Mexico na Konferenciju Ujedinjenih naroda o održivom razvoju, u ožujku je nakratko boravio u Albaniji na sastanku Procesa za suradnju u jugoistočnoj Europi, dok je u travnju na rasporedu bio radni posjet Moskvi i službeni posjet Kazahstanu. Početkom svibnja Mesić je krenuo na mini turneju po Sjedinjenim Državama povodom Opće skupštine UN-a o djeci, u prvoj polovici godine dva puta je boravio u Sloveniji, gdje je prvo sudjelovao na Svjetskom kongresu Međunarodnog press instituta, a potom se družio s predsjednicima srednjoeuropskih zemalja. Hrvatska delegacija predvođena Mesićem u svibnju je boravila u Kini i Hong Kongu, a to će putovanje ostati zabilježeno kao jedino druženje predsjednika Mesića i tadašnjeg zamjenika premijera Dražena Budiše na službenom putovanju kada su se nekadašnji suparnici na predsjedničkim izborima sasvim dobro složili. Nakon Kine predsjednik je boravio u Sarajevu i to dva puta - zbog održavanja sjednice Međudržavnog vijeća, ali i zbog povijesnog susreta predsjednika Hrvatske i SR Jugoslavije s njihovim bosanskim domaćinima. U kalendaru ovogodišnjih putovanja ostaju zabilježeni odlasci u Rim na Svjetski summit o hrani, potom na Crans Montana Forum, dodjelu nagrade odvjetničke komore u Washington i južnoafrički Johannesburg na UN-ov summit o održivom razvoju. Mesić je službeno posjetio Rumunjsku, Indiju i Šri Lanku, bio je nazočan na svečanosti otvaranja Aleksandrijske biblioteke, Europskom ekonomskom forumu u Salzburgu, a predvodio je hrvatsku delegaciju na NATO summitu u Pragu i austrijsko-hrvatskoj poslovnoj konferenciji u Beču. Kraj godine bit će obilježen odlaskom u Vatikan gdje će hrvatskog Predsjednika primiti Sveti Otac i gdje će biti upriličena svečana primopredaja hrvatske smreke za ovogodišnje božićno uređenje Trga svetog Petra. Zbog putovanja u daleke zemlje, Predsjednik je ove godine morao pojašnjavati i tko snosi troškove njegovih službenih putovanja, a iduće godine planira se nastavak živih vanjskopolitičkih aktivnosti koje bi trebale obuhvatiti Australiju, Novi Zeland i Afriku.

Šef hrvatskog parlamenta Zlatko Tomčić u 12 mjeseci protekle godine izvan zemlje je službeno putovao šest puta. U veljači je posjetio Tursku, potom u svibnju Rusiju, a u lipnju Makedoniju. Upravo nakon izbijanja afere Bobetko u Hrvatskoj, kada je naša zemlja bila suočena čak i s prijetnjama tihim sankcijama, Tomčić je bio na čelu hrvatrskog izaslanstva koje je putovalo u Italiju i Vatikan, krajem listopada boravio je u Kini, odakle se vratio s riječima podrške službenog Pekinga (Kinezi nas razumiju), a putovanja ove godine zaključio je službenim posjetom Mađarskoj.

Prvi ministar Hrvatske Ivica Račan nije se ove godine naputovao. Za razliku od ostalih, premijer je uglavnom "čuvao kuću", a čak i kada je nakanio negdje otići, na kraju bi ipak ostao u Banskim dvorima jer su mu haaški problemi i koalicijske trzavice te opozicijske promjedbe "dahtale" za vratom. Račan je tako ove godine boravio na skupu zemalja aspiranata za NATO članstvo u Bukureštu, položio je vijenac na Bleiburgu, a službeno je otputovao u Švedsku i Finsku krajem svibnja. Uslijedila je i desetodnevna turneja po Sjedinjenim Državama gdje je premijer nastojao zainteresirati američke poslovne krugove za ulaganje u Hrvatsku, no nakon haaške optužnice za generala Janka Bobetka i svega onoga što je uslijedilo, prvi ministar je odlučio da je najpametnije ostati doma i kod kuće rješavati probleme tako da se u drugoj polovici godine iz zemlje nije mrdnuo.