Dogovoreno rješenje za Prevlaku vjerojatno nije ono što je Hrvatska očekivala, ali je svakako mnogo bolje od dosadašnjeg stanja. Hrvatska će u nedjelju preuzeti poluotok na granici prema Crnoj Gori i izaći na svoje južne avnojske granice. UN-ovi plavci, koji su Prevlaku dosad nadzirali, nakon deset godina mogu u neko drugo krizno područje. Sporazum je potpisan u vrlo nasmiješenoj i relaksiranoj atmosferi.

Naravno, privremeno je rješenje podložno mjerkanju, procjenama i analizama. Uglavnom, Hrvatska je dobila svoje kopno; morska granica – koja između Hrvatske i Crne Gore, navodno, nikad nije ni bila utvrđena – ostaje sporna. Spornima će mnogima biti i dogovorena privremena morska međa koja ne ide sredinom zaljeva, nego je zasad određena bliže hrvatskoj obali. Do konačnog dogovora, koji još nije moguć, dvije će zemlje uspostaviti zajednički nadzor akvatorija. Također, taj će duh dobrosusjedstva morati demonstrirati i ratni brodovi Jugoslavije, koji se u prolazu tim dijelom Boke neće smjeti zaustavljati ni pokazivati mišiće.

Dogovoreno rješenje ljudima uz granicu omogućit će normalnije uvjete života. Konačno će se okončati rat i krenuti uklanjati njegove posljedice. Hrvatska će od Jugoslavije dobiti karte minskih polja na Prevlaci, pa kad se područje razminira, vlasnici zemljišta slobodno će raspolagati svojom imovinom. Lokalno će stanovništvo moći samo s osobnom kartom u susjednu zemlju. Prevlaka se već vidi kao budući turistički biser. Na obje se strane ističe da dosad sporno područje postaje mjesto susreta i suradnje nekad zaraćenih država.

Međunarodna zajednica s odobravanjem je registrirala sporazum o Prevlaci. Istoga su ga trena pozdravili glavni tajnik UN-a Kofi Annan, Javier Solana, visoki predstavnik Europske unije za vanjsku politiku, čestitke su stigle i od službene Amerike. Svi kao posebno pozitivnu ističu činjenicu da je kompromis postignut izravnim pregovorima između Hrvatske i Jugoslavije te izražavaju uvjerenje da ga je moguće shvatiti kao dokaz njihova europskog sazrijevanja.

Sporazumu o Prevlaci svjetski su centri moći posvetili više pažnje nego domaća javnost. Reagirale su – što se moglo i očekivati – samo neke manje desne stranke, koje su jučer objavile da ne prihvaćaju dogovoreni režim, jer ga smatraju trulim kompromisom. Tvrde da se Hrvatska odrekla suverenosti i teritorijalne cjelovitosti u Bokokotorskom zaljevu. Radikali, uobičajeno, postavljaju maksimalističke zahtjeve i protive se svakoj nagodbi do koje se dođe uzajamnim ustupcima. Smatraju da Hrvatska mora tražiti i dobiti sve, a ne smije dati ništa. Račanovoj se diplomaciji ipak s razlogom može prigovoriti da je, opet!, sadržaj sporazuma držala u konspiraciji, vjerojatno bojeći se da će joj reakcije javnosti pokvariti posao.

Unatoč mogućim primjedbama, dogovor o Prevlaci jedan je od najvažnijih uspjeha Hrvatske. Dokaz razuma, uozbiljenja i odgovornosti. Zatvaraju se ratne knjige, zemlji se omogućava okretanje budućnosti. Dvije države međunarodnoj zajednici serviraju poruku da su zrele same rješavati svoje probleme, što im je odmah s odobravanjem evidentirano kao velika preporuka. Beogradu i Zagrebu više nije potrebno iz svijeta nametnuto međusobno pacifiziranje. Štoviše, pokazuje se da donedavno zaraćene zemlje mogu biti saveznice, da u nastupu prema Europi zajedničkim naporima mogu postići više nego svaka zasebno.