Tomčev protuđmanovski istup upućen je jedino Ivici Račanu, koji je, saznajemo iz vrha SDP-a, zaboravio svojega nekoć najpouzdanijeg suradnika. No Račan ignorira i većinu ostalih istaknutih SDP-ovaca, zbog čega su se u stranci formirale četiri suprotstavljerie struje: jedna je struja Račanovih poslušnika, druga je Tomac-Bandićeva desna struja, treća je Lučin-Vidovićeva - uvjetno lijeva - struja, a četvrta je struja partijske sitneži koja čeka ishod frtutme

Ivica Račan nešto je nemušto prozborio o Tomčevu polemiziranju sa samim sobom, prethodno dovodeći u pitanje autentičnost onoga što je jedan od vodećih SDP-ovaca trabunjao na skupu posvećenrom liku i djelu pokojnoga vrhovrika. Marin Jurjević, glavni dalmatinski SDP-ovac, o Tomčevu istupu za Feral govori u koordinatama koje je zadao premijer Račan: "Ne bih imao ništa dodati onome što je kazao predsjednik stranke. SDP ima svoj stav o pitanju Bosne, a Tomac je, ako je rekao to što se tvrdi da je rekao, govorio u svoje ime, kao što u svoje ime može govoriti svaki od članova stranke."

IVAN Ninić, saborski zastupnik SDP-a iz Šibenika, misli otprilike isto: "To je privatna stvar Zdravka Tomca. Osim njega, ne znam da još netko u SDP-u na takav način razmišlja o Bosni." Nenad Stazić, jedan od viđenijih SDP-ovih parlamentaraca, govori slično: "Ako je Tomac zaista rekao to što mu se pripisuje, onda je u krivu. Ali u SDP-u se ne snosi odgovornost za iznošenje vlastitog stava." Branko Tušek, SDP-ov saborski zastupnik iz Slavonije, misli tek ponešto drukčije: "Nemam ništa protiv toga da neki članovi stranke javno iznose svoja privatna uvjerenja. No, isto tako stranka treba biti spremna na to da se o nekim pitanjima povede unutarstranačka polemika."

E, baš to - unutarstranačka polemika - pojava je od koje u SDP-u zaziru: zaziru od toga gotovo jednako kao što zaziru od obračuna s naslijeđem tuđmanizma. Pitanje je, doduše, može li se u SDP-u uopće i razviti nešlo poput unutarstranačke polemike, zato što je sasvim upitno je li SDP još uvijek stranka ili tek skupina interesno povezanih persona koje se u ovim trenucima ne bave ničim doli potragom za udobnim foteljama, u koje će smjestiti svoje stražnjice nakon što izgube vlast.

"U STRANCI vlada atmosfera iščekivanja izbornoga poraza", kaže za Feral član Predsjedništva SDP-a s kojim smo u srijedu opširno razgovarali o stanju u njegovoj stranci, "i svi samo gledaju što će i kako će kad izgubimo vlast. Neće trebati dugo čekati da počnu prvi sukobi oko, recimo, sastavljanja stranačkih lista za izbore. Mnogi, naime, procjenjuju da im je najpametnije dokopati se saborske klupe i onda četiri godine uživati u hladovini i sigurnosti. Neki ljudi u SDP-u kao da žale za onim vremenima kad smo bili opozicija i kad ništa nismo morali radili. Zato će sigurno biti velikih sukoba pri sastavljanju lista za izbore."

Naš sugovornik Tomčev protuđmanovski istup tumači povrijeđenošću čovjeka koji bi žarko želio biti glavni SDP-ov ideolog i siva eminencija cjelokupne državne politike: Tomčevo javno izazivanje skandala upućeno je, naprosto, jedino Ivici Račanu, koji je zaboravio svog nekoć najpouzdanijeg suradnika i ne osjeća potrebu da se s njime konzultira o bilo čemu. Tomac stoga želi privući pažnju na sebe i spreman je učiniti sve samo da ga Račan primijeti i pozove na kakav razgovor u četiri oka.

"Unatoč Tomčevim naporima, Račan ga u posljednjih nekoliko mjeseci uopće nije zamjećivao. Ne bi ga, naravno, zamijetio ni sad da ova njegova izjava o Tuđmanu i Bosni nije izazvala međunarodne reakcije. A jedna od stvari koje Račan najviše mrzi jesu upravo međunarodne reakcije", veli naš izvor iz Predsjedništva SDP-a, predviđajući da će Račan uskoro pozvati Tomca na razgovor i situacija će se onda smiriti sve dok se dr. Zdravko ponovno ne osjeti zapostavljenim. On također odbacuje mogućnost da su se Račan i Tomac - kako se priča po saborskim hodnicima - dogovorili o protuđmanovskorn istupu da bi se SDP umilio desnim biračima. "To su potpune besmislice. Ovdje je posrijedi isključivo Tomčev pokušaj da na sebe skrene Račanovu pažnju", tvrdi Feralov sugovornik.

RAČAN, međutim, u posljednje vrijeme nije zapostavio samo profesora Tomca. Zapostavio je - prema onome što su nam kazali brojni SDP-ovci s kojima smo razgovarali ovoga tjedna - i većinu ostalih istaknutih članova stranke: ne zove ih, ne konzultira se s njima ni o čemu i ne zanima ga što rade sve dok se zbog onoga što rade ne počne dizati javna ili međunarodna prašina. "Kada nas i pozove na neki razgovor nasamo, što se događa vrlo rijetko, onda priča o nekim načelnim problemima i svakodnevnim stvarima. Izgubimo po dva sata i ništa ne napravimo", žali se naš sugovornik.

U STRANCI Račan kontaktira, uglavnom, s ljudima koji su mu maksimalno lojalni: riječ je, ponajprije, o glavnom tajniku SDP-a Igoru Dragovanu, zatim o ministrici bez portfelja Gordani Sobol, bivšem šefu Račanova kabineta i novom kandidatu za ambasadora u Beogradu Igoru Rađenoviću, te saborskom zastupniku Nenadu Staziću. "Igor Dragovan je čovjek koji se bavi isključivo time da vijesti o lokalnim stranačkim požarima ne dopru do Račanovih ušiju, on se bavi samo time da sve sukobe u stranci gurne pod tepih.

Život stranke u međduvremenu je mrtav, što izaziva nezadovoIjstvo među članstvom, ali nikoga u ovoj stranci više nije briga za članstvo", govori naš izvor i nastavlja: "Gordani Sobol bila je namijenjena uloga spone između saborskih zastupnika SDP-a i Račanova kabineta, no ona se odmah po zasjedanju u ministarsku fotelju pretvorila u premijerovu osobnu tajnicu, koja brine o tome da Račan ne zaboravi na neki sastanak. Zbog toga je posebno nezadovoljan Mato Arlović i svoje nezadovoljstvo ne skriva."

MATO Arlović, glavni SDP-ov parlamentarac, koji se posljednjih tjedana proslavio svojim antimanjinskim ispadima, ne uzgaja nikakav otklon od Račanova političkoga puta, ali ga nezadovoljnim čini mrtvilo u stranačkome životu i nedostatak komunikacije između vodstva stranke i premijera Račana. Nezadovoljnim ga, kao i Račana, čini i podatak da Milan Bandić i dalje suvereno vlada zagrebačkim ogrankom SDP-a: prema Feralovu izvoru, upravo traje široka akcije stvaranja protubandićevske atmosfere među metropolitanskim SDP-ovcima, a glavni izvodači akcije - koja se provodi po Račanovim i Arlovićevim uputama - jesu Igor Dragovan, Igor Rađenović, Boris Šprem i Nenad Stazić.

"Nemam pojma ni o kakvoj akciji", izjavljuje za Feral Nenad Stazić, koji, inače, ima i privatni razlog za pohod na Bandića: njegova supruga Silva Pavić-Stazić nekoliko je mjeseci bila glasnogovornicom gradonačelnika Bandića, ali je to mjesto napustila zbog toga što je njezin suprug politički zaratio s aktualnim zagrebačkim dogradonačelnikom; zatim se gospođa Pavić-Stazić sasvim elegantno vratila na svoje bivše radno mjesto u Slobodnoj Dalmaciji, pa sada funkcionira kao donosilac onih informacija i ocjena koje Ivica Račan i Goran Granić vole pročitati u novinama.

"PO TOME kako u posljednje vrijeme, na sjednicama Predsjedništva stranke i Vlade komuniciraju s premijerom Račanom, očito je da su stanjem u SDP-u i još više u Vladi nezadovoljni ministri Šime Lučin i Davorko Vidović. Oni su nezadovoljni Račanovom pasivnošću i neodlučnošću. Ni Račan, međutim, ne skriva svoje nezadovoljstvo, recimo, Vidovićem, pa su se u posljednje vrijeme nekoliko puta žestoko sukobili, a jedna od stvari koje Račan zamjera Vidoviću jest i to što je lobirao za izbor Jasne Ulage-Valić na mjesto glavne urednice HTV-a", kazuje naš sugovornik i dodaje da se i Vidović sad počeo ograđivati od Ulage-Valić i počeo govoriti kako je pogriješio.

Račan očito procjenjuje da mu od Vidovića i Lučina prijeti opasnost i misli da se njih dvojica što prije žele dočepati čelne pozicije u stranci: velike političke ambicije Vidovića i Lučina pritom uopće nisu upitne, a u prilog tome govori i činjenica da ovaj potonji svoje novinske intervjue uvjetuje tematskim otklonom od policijskoga posla i posvećivanjem političkim temama velikoga kalibra. Po našem sugovorniku, premijer se u posljednje vrijeme često ljuti i na ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, te na Slavka Linića. "Kad Linić ne bi bio u SDP-u, to bi značilo najmanje tri posto glasova više na izborima. To svi znamo, ali se Račan ne može lišiti Linića", veli on.

I DOK istaknuti SDP-ovci anonimno i potiho ogovaraju jedni druge i novinarima dojavljuju prljavštine o svojim stranačkim kompanjonima, SDP-u prijete potresi na terenu. Uz opisani zagrebački slučaj, otpor sadašnjoj partijskoj politici izražen je i u Slavonskome Brodu: tamošnji ogranak predvođen odvjetnikom Željkom Račkim, bivšim pomoćnikom ministra rada i socijalne skrbi, potpuno se odvojio od stranke i funkcionira gotovo autonomno, bez ičijeg pokroviteljstva iz zagrebačke centrale; ne treba sumnjati da je discipliniranje brodskih SDP-ovaca, što se mora zbiti, rezultirati novim unutarstranačkim potresom.

Nešto slično moglo bi se dogoditi i u vukovarskom ogranku SDP-a, gdje se pokušava eliminirati utjecaj ministra branitelja Ivice Pančića i usput se pokušava na čelo ogranka dovesti nekadašnje HDZ-oce. U Babinoj Gredi sukob se već dogodio, ali je prošao bez većih potezanja u javnosti: nekadašnji SDP-ov načelnik općine Zdravko Grljušić, kojega su svrgnuli njegovi partijski drugovi, podnio je kaznenu prijavu protiv nekolicine članova SDP-a koji su ga detronizirali metodama čija je legalnost prilično upitna.

NA KONCU, prvi zadarski SDP-ovac Romano Meštrović, koji slovi za velikog Račanova lijevog oponenta, u razgovoru s Feralovim novinarom najavio je svoje povlačenje iz politike. "Politiku napuštam prije svega zbog godina. Imam 64 godine, a kako sam bio sportaš, znam kad se treba povući", kaže Meštrović i, kad se isključi diktafon, dodaje da iz politike odlazi, zapravo, zato što mu se sve gadi.

Koliko god se, dakle, SDP-ovci trudili u javnosti ostaviti dojam totalnog jedinstva, činjenice govore da u toj stranci postoje najmanje četiri suprotstavljene struje: jedna je struja Račanovih poslušnika i ona je najbrojnija; druga je Tomac-Bandićeva desna struja; treća je Lučin-Vidovićeva uvjetno lijeva - struja, a četvrta je struja partijske sitneži koja čeka ishod frtutme. Tu frtutmu, međutim, ne treba očekivati prije izbora: poslije izbora - kakav god njihov ishod bio - SDP-u bi se moglo dogo- diti ono što se toj stranci zbilo 1994., kad su ispod Račanovih skuta pobjegli profesori Ivan Šiber, Stjepan Ivanišević, Vjeran Zuppa, Ivo Družić, Ivan Matija...