Zašto se trenutno vode tri odvojena, umjesto jednoga sudskog procesa u slučaju zagrebačkog prijevoznika Croatia Busa? / Tjera li nastavak istrage Mladena Bajića da se hitno odrekne usluga jednog od svojih zamjenika? / Je li taj slučaj pravi primjer »organizirane kriminalne pretvorbe«, jer isti ljudi se pojavlju i u Croatia Busu, i u Gradskom podrumu i još na 200 pretvorbenih mjesta?

ZAGREB, 12. prosinca – Za pet dana, 17. prosinca počinje suđenje pred Općinskim sudom u Zagrebu za skandal zvan »pretvorba Gradskog podruma«. Veza sa skandalom u tijeku, Croatia Busom, jest u akterima. Ista imena, iste uloge, ista optuženja. Iz pravosudnih krugova, Vjesnik doznaje da je riječ o grupi ljudi koja je na isti način, istim zakonskim sredstvima i uz istu razinu osobne koristi sudjelovala u pretvorbi barem dvjestotinjak poduzeća unatrag nekoliko godina.

Slučaj Croatia Busa počeo je 1994. godine. Istragom, koju nadležna tijela provode ispod javne priče o štrajkovima i kontraštrajkovima dviju skupina zaposlenika, zasad je utvrđeno da se na privatnom tekućem računu Leona Sulića našlo uplaćenih sedam milijuna maraka, zapravo 28 milijuna kuna. Utvrđeno je da je taj novac stigao s jednog od računa kojima se u to vrijeme koristio Miroslav Kutle. Ta svota je bila sasvim dovoljna da se Sulić pojavi kao relevatna osoba u kupnji prijevozničkih dionica. Istraga je, nadalje, pokazala, a Sulićev sin Trpimir u televizijskom nastupu potvrdio, da je ključni interes obitelji domoći se zemljišta u Heinzelovoj ulici.

U priču, opet podatak iz istrage, ulaze gradske državne službe. Po broju dionica, Sulić nema dovoljno kapitala da bi prisvojio cijelu parcelu gotovo u središtu Zagreba. Jer, pola te parcele, u najkvalitetnijem dijelu (prema prometnici) drži Grad, a Sulićev dio je unutrašnost. Administracija (a zna se i tko u njoj) odobrava Suliću da s Gradom zamijeni parcele. I to tako da Grad uzima zemljište po strani od sadašnjega garažnog i remontnog prostora u Heinzelovoj, a da Sulić dobiva cijelu parcelu. Spomenuti Sulić junior jasno je televiziji izjavio da »štrajk smeta da se posao s poslovnim prostorom dovrši«. Koji posao? Pa, prodaja zemljišta u Heinzelovoj nekome tko bi na tom prostoru izgradio trgovački centar ili nešto treće, a Suliću isplatio milijune za vrijednost toga prostora. A Croatia Bus? Pa, poduzeće bi ostalo bez najvrednijeg dijal imovine.

Naime, vozni park Croatia Busa se dodatnom istragom pokazao kao zastarjeli, zapušten i daleko od vrijednosti kojom ju je u »poslovnim transakcijama« predstavljao spomenuti senior Sulić. Kako je Leon Sulić uopće mogao doći do pozicije u kojoj ima neka vlasnička prava? Istragom, a onda i usporedbom s nekim drugim slučajevima sličnog pravosudnog karaktera utvrđeno je da su u središtu afere, na žalost, vrlo visoko stručno i profesionalno pozicionirani ljudi u Zagrebu. Od profesora pravnih disciplina do odvjetnika, stručnih konzultanata, pa i - državnih odvjetnika.

Opredjeljujući se, Račan je vjerojatno ponudio i sumnju u ispravnost istrage i nalaza koji se tek očekuju. Posebno u trenutnoj fazi u kojoj Vjesnik uspijeva doznati samo toliko da se rokovi sukoba uposlenika i rokovi dovršenja istrage - poklapaju. Završi li afera bez istražnih nalaza, zauvijek će propasti mogućnost da se gradske strukture, ljudi iz spomenutih i nespomenutih fondova pozovu na odgovornost. Jer, treba dovršiti postupak u kojem je država (kako, zašto, uz čiju privolu) ostala bez većinskog paketa u Croatia Busu. Padnu li u međuvremenu dogovoreni poslovi mirenja štrajkaša, uspije li Sulić prodati zemljište u Heinzelovoj, zaposlenici će kompletno na cestu, tvrtka Sulić zadržat će desetak najboljih autobusa i pokrenuti biznis turističke agencije, a s punim džepovima novca od parcele drugi im posao i neće trebati. Tužiteljstvo i sud moći će adaktirati cijeli spis, jer više u njemu neće biti nikakvih vrijednosti o kojima bi se moglo sporiti.

Vjesnik je zabilježio u Državnom odvjetništvu i mišljenje da je »na Croatia Busu cijeli sustav pravosuđa zabilježio neshvatljivu neučinkovitost. Zašto tri postupka o istom, zašto potezi vlasti o imovini, a sudski postupak nije pravomoćno okončan, zašto amnestiranje inspekcija, fondova, političkih ljudi, sveučilišnih nastavnika, stručnih konzultanata, ako već prvi istražni korak pokazuje da su svi oni - svaki na svoj način - kumovali cijeloj aferi«.