Zdravko Tomac (SDP) priznao je na obljetnici trogodišnjice smrti prvom predsjedniku RH da je (Franjo Tuđman) bio u pravu, a on (Tomac) da je bio u krivu jer nije shvatio i vidio dalekovidnost i ispravnost Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini za vrijeme rata do Daytonskog sporazuma 1995. godine. Vesna Pusić (HNS) zatražila je zbog toga trenutnu smjenu Zdravka Tomca sa dužnosti predsjednika vanjsko-političkog odbora hrvatskog Sabora jer su “Tomčeve izjave i stavovi suprotni stavovima službene politike i vladajuće koalicije”. Ali, zar je to doista tako? Hrvatskoj javnosti je poznato kako je Vesna Pusić prekršila svoje predizborno obećanje o stvaranju 200 tisuća novih radnih mjesta, umjesto kojih je antiradničkom politikom koalicije ukinuto 100 tisuća radnih mjesta tako da se nezaposlenost približila brojci od blizu pola milijuna.

Demagogija u službi politike pokazala se na maloprije iznijetom primjeru lažnih predizbornih obećanja, ali pokazuje se i na primjeru stvaranja političke amnezije u čemu je Vesna Pusić opet izvrsna majstorica: tražiti smjenu jednog dužnosnika (koji na toj dužnosti nikada nije ni trebao biti) zbog apsolutno iste politike koju u hrvatskom Saboru prakticira i Vesna Pusić zaista je makijavelističko majstorstvo. Podsjećamo Vesnu Pusić da je upravo njena stranka, kojoj predsjedava, zajedno s njom potpisala prije dvije godine saborsku “deklaraciju o zaštiti Domovinskog rata” u kojoj je vladajuća koalicija u potpunosti prihvatila Sanaderov prijedlog (HDZ) o amnestiji njegove stranke za Tuđmanovu suagresiju u sinkronizaciji sa beogradskim režimom. HSP 1861. okarakterizirala je to kao “sramno pranje od odgovornosti saborske većine i manjine” jer je i HNS time elegantno sa sebe skinula “moralnu odgovornost pred narodom zbog služenja Tuđmanovoj politici krivih Drina”. O tome svjedoči “Slobodna Dalmacija” i “Novi list” od 18.10.2000. koji su objavili stavove naše stranke koja je doslovno jedina podnijela sav teret konfrontacije sa Tuđmanovom politikom, dok su Račan (SDP), Savka Dabčević-Kučar (HNS), Tomčič (HSS) i Budiša otvoreno paktirali sa Franjom Tuđmanom:

Budiša i Tomčić su kao formalna oporba sjedili u Tuđmanovoj vladi kao ministri sa ili bez lisnica zajedno sa Tomcem, a Račan kao oporbeni vođa sa 38 saborskih mjesta SDP-a 1991. godine nije ni prstom mrdnuo (iako kažiprstom voli pred novinarima mahati) nakon što ga je predsjednik RH Franjo Tuđman nakon sastanka sa srpskim voždom u Karađorđevu 1991. odmah izvijestio da je postigao dogovor o srpsko-hrvatskoj podjeli BiH. Iako je Savka Dabčević Kučar javno govorila suprotno Račanovoj prešutnoj potpori podjeli BiH, nije ničim dokazala da su njezine riječi slijedila djela. Kopija Savke je Vesna Pusić koja je i u vrijeme saborske rasprave o deklaracija zaštite Domovinskog rata oštro kritizirala težnju zajedničara (HDZ) da dokažu kako Hrvatska, koju je pokojni Franjo Tuđman izjednačio sa sobom, nije izvršila agresiju na BiH, kao što je to učinio Miloševićev režim, da bi potom njena stranka HNS izglasala odluku o toj sramnoj deklaraciji koja je sadržajno neprihvatljiva, a i naslov joj je neadekvatan. O tome je govorio i pokojni Vlado Gotovac kada je u Saboru kritizirao Tuđmanov izraz “Domovinski rat”, za koji je rekao da ga je Tuđman preuzeo od Staljina (“Veliki domovinski rat” protiv Hitlera), a da bi pravi izraz trebao biti “rat za slobodu i nezavisnost”. Teško Hrvatskoj ako već sada Vesna Pusić ima prešutnu potporu Zapada da zajedno sa Sanaderom zamijeni Račana, jer: Montgomery nam se smiješi iz Beograda, a njegov smiješak nikada nije bio na crti hrvatskih nacionalnih interesa!!!