Predizborno koketiranje počelo je odavno, a najpoželjnija udavača hrvatske političke scene svakako je HSS. Treba reći da je ta stranka oduvijek uživala (doduše nekad uz HSLS) takav status i da ga njezini vođe znaju itekako dobro iskoristiti. Rezultati izbornog sabora HSS-a nisu nikoga trebali iznenaditi, kao ni poruke koje su se tamo mogle čuti. Novi/stari predsjednik Zlatko Tomčić naglasio je kako će stranka na izbore sama nakon čega će izabrati koalicijskog partnera za daljnji četverogodišnji bal.

Jednako tako, na razočaranje mnogih koji su upravo u konzervativnije nastrojenom HSS-u vidjeli iskonskoga »neprijatelja« SDP-u, koji će kad-tad napustiti sadašnjega koalicijskog partnera, Tomčić je kazao da kritika koalicije ne znači njezino napuštanje. U tom svjetlu treba shvatiti i ponovna koalicijska prepucavanja oko privatizacije, sada »Sunčanog Hvara«, a sutra neke druge tvrtke. SDP i HSS ne vide jednako privatizacijski proces, no to ne znači da se neće pronaći kompromis koji će očuvati koaliciju te dvije stranke, vjerojatno i u sljedećem mandatu. S druge pak strane, LS koketira s oporbenim HSLS-om. No, i tu treba postaviti stvari na svoje mjesto i kazati da razgovaraju samo predsjednici dviju stranaka, za sada o konkretnim problemima na terenu gdje su u koaliciji, ne isključujući i neku daljnju suradnju. Ali, u obje stranke vrlo su glasni i jasni oni koji se protive približavanju LS-a i HSLS-a. Radikali u HSLS-u, koji čine veliku većinu u vrhovnim tijelima stranke, za odabiranje su desne opcije (HIP, HB), unatoč posljednjim izjavama predsjednika Dražena Budiše koji tvrdi da je HSLS bio i ostao stranka centra. U LS-u su također nezadovoljni Kramarićevim koketiranjem s Budišom, te se pitaju zbog čega se »približiti« HSLS-u koji se, po njihovim riječima, nije promijenio od razdvajanja te dvije stranke 1997. Teško stanje u liberalnoj ili kako mnogi vole reći, »građanskoj« opciji u Hrvatskoj imat će, sigurno je, posljedice na izborni rezultat. Teško je vjerovati da će rascjepkani liberali uspjeti skupiti veći broj glasova ako se ne ujedine u koaliciju, a toga su svjesni i Budiša i Kramarić. No, tu su još i narodnjaci Vesne Pusić, s najvećim šansama u Zagrebu i još nekim gradovima, no bez zasad izgleda da bi se upustili u bilo kakvo koketiranje s LS-om ili HSLS-om.

Na trećoj strani je HDZ, stranka oslabljena unutarnjim razdorima, no još uvijek najjača opozicijska stranka s najstabilnijim biračkim tijelom. Međutim, sada u poziciji da se mora »dodvoravati« recimo, HSS-u, koji je u mnogim segmentima blizak HDZ-u. Vladimir Šeks je odaslao, kao uostalom i Ivica Račan, jasnu poruku Tomčiću - bit će vam honoriran izbor nas kao koalicijskog partnera. Na koji način? Može li HSS računati na »teže« fotelje u vlasti ako na izborima, ma kada se oni održali, pobijedi HDZ? Teško, jer je HDZ ipak kadrovski najekipiranija stranka, što HSS nije. Stoga, kao što je kazao i sam Tomčić, za sada neće doći do HSS-ova napuštanja SDP-a, jer nije tajna da je ambicija predsjednika HSS-a postati jednog dana premijerom. O tome u kuloarima govore viđeniji članovi njegove stranke, svjesni da do tog trenutka mora proći barem još jedan mandat koalicije sa SDP-om, koji bi bio iskorišten za osnaživanje stranke, s naglaskom na kadrovima. U cijeloj priči ne treba izgubiti iz vida ni DC, koji je na mjesnim izborima u Osijeku polučio vrlo dobre rezultate, kao uostalom ni HSP koji ima čvrsto biračko uporište na Baniji i dijelu Slavonije. Može se spekulirati s idejom da će se DC prikloniti »građanskoj«, središnjoj opciji i, kako je kazao Mate Granić, predsjednik stranke, desnom centru. Ovisno o stanju u centru i suzbijanju osobnih frustracija i ambicija koje se neće dogoditi ni tako brzo ni tako lako, Hrvatska bi možda mogla i jednog (dalekog) dana uživati blagodati koalicije stranaka centra na vlasti.

Ali, prije toga, treba proći vrlo skori ispit zajedničkog promišljanja za bolju budućnost ove zemlje - konsenzus svih stranaka oko ulaska u EU. Prva istraživanja već pokazuju razlike, među kojima je najveća i najbolnija pitanje Haaga. U srijedu će se u Saboru vidjeti zrelost političkih stranaka u Hrvatskoj i njihovo promišljanje treba li ili ne treba Hrvatska u Europu.