Vjesnik: 17. 12. 2002.

Rezignirani Papa i utihnuli Bog

Papa koji je za svog apostolata prokrstario čitavom Zemljom pronoseći svoju vjeru da se Bog nikad nije prestao objavljivati čovjeku i da čovjek može vidjeti Boga kad se srcem otvori i obrati svom bližnjemu, kao da je potkraj svojeg života i poslanja umoran klonuo i zapitao se: Zašto Bog šuti na sve ove znakove vremena koje očito slabo mari za Boga?

ZAGREB, 16. prosinca - Papa Ivan Pavao II., inače »optimistični papa«, u jednoj od svojih posljednjih kateheza iznio je rijetko crnu viziju, kakve vjernici nisu navikli slušati od njega. Naime, Papa je tom prilikom, poput kakvog starozavjetnog proroka, upozorio da se Bog više ne ukazuje čovjeku, da ne razgovara s njime i da se čini kao da se povukao u nebesa, zgađen nad čovječanstvom.

Zanimljivo je da ta Papina nesvakidašnja i naizgled beznadna poruka nije izazvala značajnijih komentara. Kao da je riječ o retoričkoj figuri koju valja shvatiti alegorijski i ne pridavati joj ozbiljno, pogotovo ne dramatsko, značenje.

Da je izrečena u nekim drugim vremenima i okolnostima, možda bi se mogla shvatiti i na taj način, u kontekstu lirskog nadahnuća Pape pjesnika i tradicije svetopisamske poetike i didaktike. Međutim, Papa je to izrekao u vrijeme kada se širom svijeta događaju takve grozote i apsurdi kakvima je u povijesti teško naći premca, a aktualne krize nagovještavaju nove sukobe čijoj je potencijalnoj eskalaciji teško predvidjeti razmjere.

Naime, Crkva je u 21. stoljeće svog postojanja ušla s izvjesnim optimizmom, koji nesumnjivo nije opravdan uzme li se u obzir sve što se događalo u posljednje tri godine, posebno na Srednjem istoku; intervencija u Afganistanu, obnovljeni sukobi u Izraelu i Palestini, druga iračka kriza koja prijeti razbuktavanjem u novo opasno ratno žarište. K tome pedofilski skandali s kojima se Crkva suočava u SAD, bijeda »trećeg svijeta« kojoj je teško stati na kraj dok se milijarde dolara svakodnevno troše na naoružanje, rastuća pošast međunarodnog terorizma pred kojom nitko i nigdje više nije siguran, a s njome i vojno-politička strategija imperija novog doba, koja po mnogo čemu podsjeća na onu s kojom se Crkva sučeljavala u svojim prvim danima. Samo što se danas ta i takva globalna politika više ne zove »pax romana«, već »pax americana«.

Mnoge od ovih obilježja našeg vremena teolozi i egzegeti kršćanskih denominacija prepoznaju u apokaliptičkim simbolima posljednje biblijske knjige Ivanova »Otkrivenja«. Moderni jahači apokalipse danas su samo posuvremenjeni i plasirani u modernom dizajnu, ali efekt im je isti; globalna glad ili pothranjenost koja pritišće najmanje dvije petine populacije na Zemlji, deseci lokalnih i regionalnih ratova koji odnose stotine ljudskih života dnevno, sve brojnije i složenije bolesti suvremenog doba kojima uza sva znanstvena dostignuća nije moguće naći lijeka, i na posljetku monstruozna industrija smrti koja po sve sofisticiranijim oblicima uništavanja živih organizama i svega života na Zemlji nadilazi i najtraumatičnije vizije proroka kao i pesimistična predviđanja znanstvenika.

Papa koji je za svog apostolata prokrstario čitavom Zemljom pronoseći svoju vjeru da se Bog nikad nije prestao objavljivati čovjeku i da čovjek može vidjeti Boga kada se srcem otvori i obrati svom bližnjemu, kao da je potkraj svojeg života i poslanja umoran klonuo i zapitao se: Zašto Bog šuti na sve ove znakove vremena koje očito slabo mari za Boga?

U Svetom pismu ima mnogo primjera kada Bog šutnjom poučava, jer se poruke koje je objavljivao posredovanjem mudraca i proroka nisu slijedile ni poštivale, i jer su Njegove zapovijedi olako zamijenjene za ovosvjetske zlatne idole: bogatstvo i moć.

U takvim vremenima izabrani narod je prepuštan na milost i nemilost zakonu sile, kao što poučavaju biblijske epizode egipatskog sužanjstva i babilonskog progonstva. Međutim, Kristov dolazak je prekid te šutnje, silazak utjelovljene Riječi Božje je vrhunaravna objava, ne više verbalnim porukama nego životom i svjedočenjem Isusa iz Nazareta.

Papa kao duboki vjernik zna da ta Riječ ne može utihnuti, ali on se pita koliko vjernih u današnjem svijetu to zaista zna i svojim životom svjedoči. Bog se povukao - zgađen nad čovječanstvom, reći će Papa, naizgled rezignirano, ali ne poričući ono što se ne može poreći: Bog se nema kamo povući, samo se čovjek može od njega okrenuti!

Gordan Pandža