Samostalci, čini se, kreću prema svom dnu. Središnjica nagrižena unutarnjim neslaganjima i trvenjima, više pred javnošću ne može skrivati svoje probleme. Sama činjenica da jedan od najbrojnijih granskih sindikata – tekstilci – na kongres nije uputio niti jednog predstavnika, dovoljno govori. No, nisu samo oni nezadovoljni. Drugi sindikati odigrali su pametnije, pojavili se na skupu i pokušali pokrenuti promjene. Vrijeme za njih, čini se, u Savezu još nije sazrelo. I zbog toga sretna može biti jedino Vlada, jer je ona jedina kojoj, na drugoj strani stola, odgovarala slab sindikat. A Kongres samostalaca pokazao je kako su velike šanse da se obistine najave o njegovu raspadu. Središnjica, vjerojatno, neće prestati postojati, ali je pitanje što će predstavljati.

Članovi SSSH napokon javno i otvoreno priznaju da su postali pasivna organizacija, organizacija koja samo reagira na događaje i to kada je već kasno, organizacija koja se polako urušava, organizacija kojoj je potrebna čvrsta ruka i radikalne promjene. No, ništa od toga najvjerojatnije se neće dogoditi. Uljuljkano vodstvo samostalaca – ili kako se to kuloarski zna reći peti kat, jer su tamo smještene »profesionalne« službe – iz zbivanja na Kongresu neće ništa naučiti. Jasno je to i iz prvih izjava novog-starog predsjednika. Bez obzira koliko se on pozivao na demokratsku proceduru i volju većine, ne može pobjeći od činjenice da je njegova pobjeda, pobjeda s gorkim okusom. Iz nje bi se nešto trebalo naučiti, a to zasigurno nisu prijetnje neistomišljenicima. No, s obzirom na dosadašnji rad prvog čovjeka SSSH, teško je vjerovati da će do promjena doći. Možda samo onih koje će samo ubrzati odlazak jakih granskih sindikata.

Novi-stari predsjednik u jednom je u pravu: za stanje u SSSH nije kriv samo on, krivi su svi predsjednici granskih sindikata jer su oni ti koji su donosili odluke koje je predsjednik potom provodio. Predsjednici granskih sindikata to su brzo zaboravili, a kao i u svakoj drugoj priči, ako nekoga treba otpužiti za loš rad, onaj koji to čini neće se zapitati što je sam učinio. Uvijek je lakše nekog drugog optužiti.

Ako sindikat postoji isključivo da bi se nekog zbrinulo na njegovu čelu, onda je bolje da ga nema. A nažalost, u ovoj zemlji sindikati – barem oni takav dojam ostavljaju – postoje radi zbrinjavanja »kadrova« na predsjedničkim mjestima. I to bi, izgleda trebalo biti jedno od važnijih pitanja kojima se sindikati bave. Ne zaštita gospodarsko-socijalnih interesa članstva, već zbrinjavanje kadrova. Da je tako, potvrđuje i završnica Kongresa samostalaca. Pa će novi-stari predsjednik reći kako bi završio na burzi da nije bilo reizbora. Strašno.

Profesionalnim predsjednicima, kojima je jedini izlaz u životu funkcija ili burza, država bi trebala olakšati život. Trebalo bi legalizirati predsjedničke funkcije do penzije. Kako na vrhu središnjica, tako i u granskim sindikatima. Ionako predsjednici većine sindikata te funcije obnašaju otkad je sindikata. I nije tu SSSH nikakva iznimka. On samo potvrđuje da su sindikati sami sebi svrha.