"U skladu sa Zajmom za strukturnu prilagodbu Svjetske banke", stoji u točki 12. hrvatskog Memoranduma o ekonomskoj i financijskoj politici upućenog MMF-u, "Vlada radi na razvoju kriterija koji će regulirati izdavanje državnih jamstava. Kako bi se spriječio rast indirektnog državnog duga, za koji se procjenjuje da će do kraja 2002. porasti na 14,7 posto bruto domaćeg proizvoda, i postigla planirana stabilizacija udjela državnog duga u BDP-u, Ministarstvo financija izdavat će nova jamstva za kredite samo u iznosu u kojem budu podmirena ili isteknu postojeća jamstva. Nijedno drugo vladino tijelo nije ovlašteno preuzimati financijske obveze u ime RH. Uredba Vlade kojom se regulira to pitanje bit će uskoro usvojena (i predstavlja "prethodnu mjeru" za sklapanje stand-by aranžmana)".

Za slabije upućene, 14,7 posto hrvatskog BDP-a očekivanog u 2002. je gotovo 26 milijardi kuna ili više od trećine državnog proračuna (s neto posudbama) za sljedeću godinu. Toliko se država obvezala isplatiti domaćim i inozemnim, poslovnim i razvojnim bankama i financijskim agencijama ako nebrojena hrvatska brodogradilišta, hoteli, poljoprivredni kombinati, pilane, farme, sladorane, kožare, sušionice voća i povrća, genetski centri, nacionalni parkovi i drugi slični poslovni pothvati ne budu sami u stanju vratiti kredite koje su uzeli ili ne isporuče proizvode u skladu s ugovorima.

Očito, riječ je o tempiranoj atomskoj bombi u samim njedrima hrvatskih državnih financija, kojoj je konačno trebalo postaviti dodatne osigurače. Ali, kako? Istoga dana kad je Vlada uputila svoje svečano obećanje MMF-ovu ravnatelju Horstu Kohleru, direktor riječkoga brodogradilišta "3. maj" rekao je novinarki Novoga lista da bez novih državnih jamstava može odmah zatvoriti dućan.

Brodogradilište je upravo potpisalo ugovor s "Uljanik plovidbom" za gradnju dvaju tankera po cijeni koja, uz 10-postotnu državnu subvenciju, posve pokriva troškove gradnje. Međutim, financiranje gradnje ta dva broda "nemoguće je osigurati bez državnog jamstva", kaže direktor "3. maja" Zdenko Marčelja. Poslovne banke, naime, ne vjeruju da će "3. maj" biti u stanju sam vratiti kredit, a samo koji tjedan prije i splitski je škver javno zatražio od Vlade jamstvo za vraćanje 57 milijuna kuna zajma za premošćivanje trenutačne nelikvidnosti, ili...

Samo u 2002. godini (do 30. rujna) hrvatska je država potpisala 5,3 milijarde kuna novih financijskih jamstava, a 524,7 milijuna kuna starih morala je isplatiti. Većina novih garancija dana je za gradnju državnih cesta, za program poslijeratne obnove i sanaciju sustava zdravstvenog osiguranja. Ali, novcem poreznih obveznika jamčeno je i za PIK Vrbovec, za sušionicu voća u Vrpolju te za "premošćivanje krize" svjetskog pomorskog tržišta. Sve to i ne bi bilo tako tragično da posljednjega dana rujna ove godine država nije već imala čak 21,15 milijardi kuna aktivnih jamstava i da oni za proračun ne predstavljaju sve veću prijetnju.

Vlada već dugo javno prijeti da će zaustaviti rast skrivenog javnog duga i da će za odobravanje novih jamstava donijeti stroga pravila, ali čini se da ju je tek MMF prisilio da svoje prijetnje doista i ispuni. Ni to, međutim, neće biti lako, baš kao što nije lako ni drugim vladama. Kad je prošli tjedan United Airlines skrušeno došao zamoliti jamstvo Fort Knoxa za otplatu svojih dugova, bio je glatko odbijen i nemilosrdno upućen u stečaj; ali, nakon terorističkog napada 30. rujna Sjedinjene američke države svojim su zrakoplovnim kompanijama pomogle sa čak 10 milijardi dolara kreditnih jamstava.

Koliko je ovaj novinar uspio saznati, hrvatsko Ministarstvo financija doista je već izradilo prijedlog uredbe kojom će ispuniti novi MMF-ov uvjet za stand-by. No, kako uredba još nije upućena Vladi, o njezinu sadržaju moglo se saznati vrlo malo. U biti, kažu upućeni, Vlada će za odobravanje jamstava od izvornog dužnika tražiti istu kreditnu sposobnost kakvu traže i poslovne banke. A ako je to točno, takva će Vladina uredba biti prilično besmislena: ako dužnici budu imali 'bonitet koji bi zadovoljio komercijalne zajmodavce, tada im jamstvo proračuna i neće trebati.

Anto Bajo je uočio da Vladi na naplatu dolazi vrlo visok postotak garancija, "što pokazuje da velik dio korisnika jamstava unaprijed zna da zaduženja neće biti u stanju vratiti nego će ih svaliti na leđa države". Ta se pojava u političkoj ekonomiji naziva moralnim hazardom. Odatle proizlaze i vjerojatno jedini praktični kriteriji za odobravanje novih jamstava: davati ih tek iznimno, samo žrtvama više sile, u skladu s mogućnostima otplate i na način koji neće podržavati moralni hazard.