Povijesni proces proširenja Europske unije neće se završiti prije nego što se »unutra« nađu sve zemlje koje pripadaju tzv. europskoj matici - kulturno, povijesno, geografski, civilizacijski, gospodarski. Poruku ovoga sadržaja izrekao je svatko tko makar malo »teži« u Bruxellesu i Europskoj uniji. Najnovija iz ove kolekcije ohrabrujućih izjava jest najava predsjednika Europske komisije Romana Prodija, dana u srijedu pred euro-parlamentarcima, da očekuje od grčkog predsjedništva Unijom konkretne korake. I početak kraja izolacije prostora jugoistočne Europe - ili Balkana - od kontinentalnog korpusa.

Pismo petorice predsjednika balkanskih država dobit će konkretan odgovor, zapravo morao bi ga ili čak mora dobiti do summita EU-a i regije u Solunu, prognozirao je Prodi. Predsjednik Unijine vlade odavno je znan zagovornik kompletiranja integracija jer su one kompletiranje Europe. U tome nije usamljen, usamljeni su zapravo vrlo rijetki preostali zastupnici stava da je Europa bolje mjesto bez Balkanaca i da će ulaskom preostalih pet država u kontinentalnu zajednicu reunificirane Europe »balkanizacija« (kao pojam susjedskih svađa i trijebljenja - nezasluženo pripisan državama teritorija čija zajednička povijest neprijateljstava ni izdaleka nije slična kolekciji stvorenoj na prostorima tzv. zapadne Europe) biti uvezena na sveti teritorij velike Europe.

Prvi su se integracijske budućnosti dotakli mudraci, specijalisti i znalci po nevladinim organizacijama i za divno čudo već su na početku rasprave djelovali prilično ujednačeno, s jedinim izuzetkom koji se, opet, mogao pročitati kao klasično »kruhoborstvo«, jer stabilizirana regija znači da je prošlo vrijeme lukrativnim domaćim radovima na temu kako stabilizirati.

K tome, aktualnosti i novi izazovi su daleko od udobne blizine »civilizirane« Europe udaljene svega sat avionskog leta od »proskribiranog« Balkana. Političari su potom sa svih strana načeli temu »Balkana u Europi«, a koliko je stvar ozbiljna i zrela najbolje ukazuje strepnja preostalih dviju zemalja u čekaonici da će im Balkanci oteti Unijin novac jer će njima biti potrebnija... To je i razlog zašto se Unijini »oci« stalno, i kad trebaju i kad ne trebaju, kunu da zaostale zemlje neće biti zaboravljene i da će njihovu integraciju ubrzavati infuzijama svježeg novca.

Dakle, grčko je predsjedništvo Unijom odlučilo postati lučonoša europeizacije svoga susjedstva. Grčko je predsjedništvo već dalo do znanja da njegovih pola godine neće predstavljati nedorađen posao (na koji je neodoljivo nalikovalo ono prijašnje), nego odgovoran rad istreniranih dužnosnika. Grčka danas uistinu nije ona zemlja od prije sedam godina, zahvaljujući i solidarnosti EU-a! Ona je danas i zemlja koja je, među ostalim, domaćin Olimpijade, članica eurozone i država čiji je centralni bankar inauguriran na mjesto potpredsjednika Središnje europske banke.

Balkan nije regija tipa Baltika čak ni kad Erhard Busek traži ujedinjavanje elektroprivrede jer, konačno, Ernestinovo je financirano i europskim novcima ne zato da bi Hrvatskoj i Balkanu bilo preko nje bolje, nego zato što je Grčkoj uzmanjkala čvrsta, kvalitetna i pouzdana spona sa sustavom elektroopskrbe u Europi. Balkan je, dakle, i europska regija koja to opet nije, i ona dijeli europske prometne koridore, uključujući strateški interes jadransko-jonske autoceste, kao što je dio europske povijesti.

Razdoblje desetogodišnje izolacije relativno je kratko kad je riječ o državama, pogotovo starim, dugo kao vječnost ako je riječ o ljudima: za deset godina srednjoškolac odradi prve godine radnog staža, a mladi stručnjak postaje vrhunski inženjer. Za devet godina kandidatkinje za Europsku uniju prošle su put od zbunjenih zemalja koje tek kreću stazom kojoj ne znaju krive, samo smjer, da bi ga završile kao »funkcionirajuće tržišne ekonomije sposobne za preživljavanje u uvjetima slobodnog tržišta EU-a« i »čvrste funkcionirajuće nepovratne demokracije«.

Da, točno je, mogu Hrvatskoj »oprostiti« Haag, mogu prijeći preko milijun i nešto neriješenih slučajeva u sudstvu, čak zatvoriti oči na praksu prometne policije po hrvatskim cestama da naplaćuje »harač« u ime »kavice« da ne bi bila kazna i točkice u prometnoj dozvoli, a što se u ovom uređenom svijetu apliciranih osamdesetak tisuća stranica acquisa inače zove korupcijom.