Novi list: 20. 12. 2002.
Haag – vrag ili drag
Piše: Jelena Lovrić
Riješenost Hrvatske da ubrza svoje europeiziranje testirat će se na Haagu. Prava provjera u gluho doba noći konse
nzusom izglasane saborske rezolucije o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, bit će na odnosu prema Tribunalu. Ino-ministar Picula priznaje da će ta suradnja biti presudna za kandidaturu Hrvatske.Premijer Račan u svom je izlaganju istakao da će Hrvatska prije podnošenja aplikacije, u veljači iduće godine, »moći pokazati da je odgovorila na preuzete međunarodne obaveze«, između ostalih i one koje se tiču Haaga. Kako će to pokazati, hoće li uhapsiti generala Gotovinu, za kojeg već više od godinu dana tvrdi da ne zna gdje se skriva, to premijer nije precizirao. Ali jasno je da se u vezi s Haškim sudom mogu očekivati najveći izazovi. Pogotovo uzmu li se u obzir informacije koje se tiču Beograda, ali nisu bez širih implikacija.Vijeće sigurnosti UN-a zatražilo je od Jugoslavije punu suradnju s Tribunalom, a srbijanski je premijer Đinđić izjavio da će predsjednik Srbije Milutinović morati u Haag, nakon što mu prvih dana iduće godine istekne mandat.
Hrvatska je vlada jučer odlučila udovoljiti mjesec dana starom zahtjevu Haškog suda da mu dostavi popis svih snimljenih razgovora pokojnog predsjednika Tuđmana. U tom registru navodno je riječ o nekoliko tisuća dokumenata. Mediji već špekuliraju zašto bi Sudu ta evidencija bila potrebna. Najavljuju se nove optužnice. Nagađa se koga bi od ljudi s kojima haški istražitelji u Zagrebu intenzivno razgovaraju, mogle pogoditi.
Priznajući da je nove optužnice vjerojatno očekivati, predsjednik Mesić ovih dana upozorava da se u tom slučaju ne bi smjela ponoviti shema Bobetko. Reklo bi se da intervencija šefa države kuca na otvorena vrata. Premijer je, naime, u dokazivanju vlastite europske usmjerenosti, već obećao punu kooperativnost. Rekao je da će se prema eventualnim novim haškim optužnicama postupati drugačije nego dosad, jer se »u javnosti stvorila kritična masa za suradnju s Haagom«. Istodobno, krugovi vrlo bliski Vladi tvrde da je na slučaju Bobetko pronađena prava formula za odnose s Haškim sudom i da takvo kontriranje i ubuduće treba primjenjivati. Mesić se očito referirao na takve ideje.
Ako se zanemari činjenica da je Hrvatsku posvađao sa svijetom i doveo na prag međunarodne izolacije, Račan je slučaj Bobetko zaista sjajno odradio – general je u bolnici i očito od njegova suđenja nema ništa, desničarski su prosvjedi izostali, štoviše, premijer je titrajući nad Bobetkovom sudbinom ukrao igru desnoj opoziciji. Ali Hrvatska nije u prilici da može ne pitati za cijenu avanturističkih eskapada svojih vođa.
Haške optužnice, one buduće, Vlada više neće moći eskivirati. Nekoga će na koncu morati izručiti. To će joj biti mnogo lakše nego dosad. Jer ipak, više se ne radi o imenima koja bi mogla mobilizirati masovne otpore. Tome će pomoći i činjenica da se opozicijski HDZ bori od međunarodne zajednice dobiti status stranke podobne za preuzimanje vlasti, pa će velika halabuka sigurno izostati. U nadigravanju s desnicom oko haških zahtjeva Račanova je vlast dobila na vremenu i na toj temi generalnu frku u zemlji više nije moguće stvarati. Ali je u tom natezanju izgubila vrijeme za sve one velike poslove koje je od izbora trebala obaviti. Možda joj je tako i odgovaralo. Jer mnogo se lakše busati u domoljubna prsa, nego isprsiti se u bolnim reformama države i društva.