Promjene zakona vođene su idejom da su hrvatski radnici prezaštićeni. U slavu »fleksibilizacije tržišta radne snage« predlaže se olakšati otkaze: smanjiti otpremnine i skratiti otkazne rokove, a i radu na ograničeno vrijeme više ne postavljati nikakva ograničenja. To bi, kao, trebalo djelovati poput viagre za malaksale hrvatske gospodarske aktivnosti. Sindikati, pak, s razlogom upozoravaju da je, unatoč postojećim povoljnim zakonskim propisima, stvarni položaj radnika u Hrvatskoj vrlo nesiguran. Zakonska norma u stvarnosti najčešće se pokazuje fikcijom. Pristali bi razgovarati o redukciji prava, pod uvjetom da se garantira njihova efikasna zaštita. Traže da se radnicima osigura brže postupanje u radnim sporovima, da nadoknada za nezaposlenost bude adekvatnija. Sindikati također ukazuju da već sada 82 posto novozaposlenih ima ugovore na određeno vrijeme, što znači da je rad na neodređeni rok, koji radnicima pruža veću sigurnost, kategorija u nestajanju. Zaključak je da vlast ponovo mijenja zakon u korist kapitala a na štetu radnika, što joj je i dosad bila praksa.

Rezanje radničkih prava, tvrdilo se dosad, omogućit će veće zapošljavanje. Sada se taj argument ne spominje, jer Vlada dokazuje da se broj nezaposlenih već nekoliko mjeseci uporno smanjuje. Riječ je o velikoj obmani. Naime, armija na burzama ne smanjuje se zato jer se ljudi, možda, ubrzano zapošljavaju, ni zato jer je sada, eto, odjednom više onih koji nađu posao od onih koji ga izgube. Upravo suprotno, što god Račan o tome zborio i koliko god se ministar Čačić trudio dokazati kako nezaposleni zapravo i ne žele raditi.

Mašući podacima da je na burzama sada oko 40 tisuća duša manje nego početkom godine, vladajući tvrde da je došlo do dugo očekivanog preokreta. Ali šute o tome da je istodobno smanjen i ukupan broj zaposlenih. Apsurd uporednog pada broja nezaposlenih i broja zaposlenih objašnjava činjenica da oseka na burzama nije rezultat otvaranja novih radnih mjesta, nego administrativnih poteza. Ljudi se brišu iz evidencije, ne zato što su se zaposlili, nego, kako priznaje šefica Zavoda za zapošljavanje, kada izgube svaku nadu da će im se to ikada više posrećiti, pa »nakon dugog čekanja, odustaju od daljnjeg traženja posla«.

Aktualna je vlast, dakle, uspješno smanjila broj onih koji traže posao, kako – druga je stvar, ali istodobno i broj onih koji rade. Podaci pokazuju da još uvijek više ljudi gubi radno mjesto, nego što ga dobiva. Tako je u prošlom mjesecu 11.800 nezaposlenih našlo posao, a na burzu se prijavilo 16 tisuća onih koji su ga izgubili plus još četiri tisuće mladih, koji ga traže po prvi put. Ako je razlog smanjenja broja ljudi na burzama zamagljen, pa ga političari mogu tumačiti kako im odgovara, činjenicu da broj zaposlenih pada jer se gase radna mjesta, valjda, nikom ne treba posebno dokazivati.