Drugim riječima, izostale su formulacije da je, slijedom prijašnjih odluka sa EU summita u Helsinkiju, Feiri i Laekenu, zapadni Balkan također dio Europe i da se može, ma kako daleko taj dan bio, nadati članstvu. Tek u svojoj bruxelleskoj izjavi grčki ministar Papandreu, u svojstvu budućeg predsjedatelja, ponovio je i potvrdio ta obećanja za Balkan i najavio prihvaćanje hrvatske aplikacije.

Od aplikacije koju zemlja podnosi do prihvaćanja kandidature prolazi neko vrijeme koje se bitno razlikuje od slučaja do slučaja. Izuzimajući one neproblematične skandinavske zemlje, poput Švedske, najkraće je čekala Irska. Od njezine aplikacije do prihvaćanja prošlo je osam mjeseci. Vrlo dugo, više od trideset mjeseci, čekala je Poljska. Naravno, ovdje se izuzima Turska, koja je prvi put izrazila volju za pripadanjem Uniji početkom 60-ih, kandidatura joj je potvrđena u Helsinkiju 1999., ali koja je tek sada, u Kopenhagenu, napredovala time što joj je rečeno da će, ispuni li uvjete u vezi s ljudskim pravima, EU s njom otvoriti pregovore 2004. godine.

Naime, jedino što je važno jest otvaranje pregovora o članstvu, jer tek tada počinje pravi rad EU-a u nekoj od zemalja. Koliko je to važno, vidi se na primjeru Rumunjske i Bugarske. Obje zemlje krenule su s bitno lošijih startnih pozicija od Hrvatske. Od promjene vlade i otkad je ozbiljno shvatila reforme, Bugarska je Hrvatskoj nedostižna, ali će, počnu li prave reforme, Hrvatska možda moći dostići Rumunjsku, smatraju nezavisni bruxelleski sugovornici iz analitičkih instituta.

Najbolje što se može dogoditi jest da Hrvatska dobije pozitivan odgovor u Solunu, na summitu Zagreb 2, ali to, nažalost, nije previše realno. Međutim, ako se dokaže, i ako rezultati izbora budu po volji EU-a, kandidatura bi mogla biti prihvaćena 2004. Idealno bi bilo da kandidatura bude prihvaćena prije 1. travnja 2004., kad u Uniju ulazi novih deset članica, premda ne bi bila loša ideja da već sada počne diplomatsko lobiranje u tim budućim članicama Unije.

Nije riječ samo o Haagu, nego o primjeni Zakona o manjinama, o međuregionalnoj suradnji, o reformama... Neki misle da će do prihvaćanja kandidature ipak doći u trenutku kad se vide rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Dođe li do pobjede desne opozicije, tada će se promatrati kojim je tempom ta eventualna nova vlada spremna provoditi reforme. Svojedobno, Bugarska je zbog slične situacije - u slučaju te zemlje, povratka komunista - bila na nekoliko godina blokirala reforme, i zbog toga je sada zakasnila na vlak u Kopenhgaenu.

Dakle, nastupi li opet HDZ, prvo će se vidjeti spremnost te vlade za reforme u pravosuđu, vojsci, odnosu prema susjedima... Naravno, njezin odnos prema gorućim pitanjima kao što je suradnja s Haagom ne treba ni spominjati. Već sad možemo jasno dati na znanje da će međuregionalna suradnja postati još važniji zahtjev Unije nego dosad; važnost i nezaobilaznost tog uvjeta trebat će shvatiti svi politički akteri i javnost. Ukratko - regionalna suradnja znači balkansku stabilnost, a bez balkanske stabilnosti nijedna zemlja odavde, pa zvala se ona sto puta srednjoeuropska, neće ući u Uniju.

Već dulje vrijeme među analitičarima koji se bave zapadnim Balkanom, bilo da su u Bruxellesu, bilo u glavnim gradovima zemalja članica, smatra se da stabilizacijski i asocijacijski proces, koji se okončava potpisivanjem sporazuma, više nije dovoljan niti Bosni i Hercegovini, a kamoli razvijenijoj Hrvatskoj. Kad sredi svoje strateške probleme, neće biti dovoljan niti Srbiji-Crnoj Gori. Naime, taj je sporazum dizajniran za smirivanje konflikta, za prvu ruku stabilizacije, a čak se i Bosna, koja je, nažalost, na začelju, kreće prema početku više-manje normalne tranzicije.

Možda će Hrvatska, pod aspektom aplikacije za kandidaturu, dobiti taj "plus" kao prijelazno rješenje u Solunu. Hrvatska je, ocjenjuje se u Bruxellesu, među prvih pet balkanskih država koja zbog politike reformi posljednjih godina te rastuće unutarnje stabilnosti ima najbolje izglede za integraciju u EU. "Hrvatska ima sve razloge za optimizam", rekla je glasnogovornica vanjskopolitičkog povjerenika EU-a Chrisa Pattena zaduženog za balkansku politiku. Proces približavanja Hrvatske Uniji dio je balkanske inicijative koju će započeti grčka vlada početkom 2003.

Kako je nedavno, neformalno, na jednoj debati rekao Erhard Busek, koordinator Pakta o stabilnosti, moguće je da u Solunu dođe do nekih većih promjena u stabilizacijskom i asocijacijskom procesu. Jedna bi bila proširenje programa CARDS koji bi postao puno sličniji boljem programu PHARE koji su imali kandidati, a druga da dođe do stupnja koji bi se zvao "stabilizacijski i asocijacijski proces plus" i "stabilizacijski i asocijacijski proces minus". U sljedećim mjesecima sigurno će se konkretizirati o čemu je riječ.